|
VENI, VIDI, vratih se
Suradnja Ericssona
Nikole Tesle s Ericssonom u Bahrainu (TKR) počela je prije nekoliko godina. Sudjelovanje
naših stručnjaka u nekolicini projekata u Bahrainu rezultiralo je obostranim
zadovoljstvom zbog
uspješne suradnje koja se
proširila na poslove ispitivanja centrala i zamjene procesora. Sredinom prošle godine
TKR je s kompanijom Batelcom, bahrainskim operatorom, potpisao veliki ugovor za
proširenje postojeće GSM mreže. U okviru toga projekta pojavila se potreba za
stručnjakom koji će raditi kao Customer Project Manager. Centar za resurse u Beirutu
uputio je zahtjev u našu kompaniju i tako se Željko Đaković iz našega Centra za
projektiranje i komunikacijska rješenja našao u Manami, gdje bi trebao ostati šest
mjeseci koliko je potrebno za završetak projekta. Iz Bahraina su elektroničkom poštom
stigli Željkovi odgovori o radu i načinu života u toj dalekoj zemlji.
Koji Vas je projekt odveo u tako
daleki kraj kao što je Bahrain?
- Projekt na kojemu radim zove se
GSM400K, što znači da će kapacitet mobilne mreže, nakon završetka projekta, biti 400
000 pretplatnika. U komutacijskome dijelu projekta realiziraju se dva GMSC gatewaya i dva
nova upravljačka bloka bazne stranice (BSC). Softver u postojećoj GSM mreži podignut je
na višu razinu (R8), što je uvjet da bi se u nju mogao instalirati GPRS. Radio dio
projekta sadrži ćelijsko planiranje, proširenje postojećih RBS-ova, dodavanje novih
ćelija, instaliranje novih RBS-ova i migracije u skladu sa spomenutim ćelijskim
planiranjem. Upravo je u tijeku faza integracije, što znači uključenje novih čvorova u
postojeću mrežu. Taj posao povjeren je našoj kompaniji, a na njemu rade kolege iz ETK/C
- Boris Jakolić, Enes Duboković i Ivan Goričanec. Onim dijelom koji se odnosi na izradu
podataka o centralama ( DT ) pozabavili su se Jasna Goleš, Tomislav Šimatović i Branko
Fabijanić iz ETK/P, što je realizirano u Zagrebu. Dakle, veze Zagreba s Bahrainom sve su
čvršće.
Kako ste organizirali život u
novoj sredini?
- Boravak i život u Bahrainu mi je
sada mnogo lakši nego prošle godine kada sam tri mjeseca bio jedini iz ETK. U radu i
svakodnevnome životu pomaže mi kolega Borislav Pupovac koji je zaposlenik TKR-a
već tri godine. To je posebno bilo važno na početku dok se nisam priviknuo na ovdašnji
život i rad. Kada sam došao, najteže mi je bilo priviknuti se na to da su subota i
nedjelja radni dani, a vikend pada u četvrtak i petak. Običaj je u TKR-u da se svake
srijede, zadnjega radnoga dana prije vikenda, krajem radnog vremena, održi sastanak svih
zaposlenih. To je posebno važno nama novopridošlima kako bi se predstavili i upoznali
ostale kolege. U TKR -u, a i posebno na GSM400K projektu, rade ljudi raznih nacionalnosti.
Tako, na primjer, surađujem s Libanoncima, Palestincima, Indijcima, Ircima, Englezima,
Šveđanima i, naravno, s Bahraincima. Na spomenutome sastanku običaj je reći nešto o
svojoj obitelji, o privatnome životu i hobijima. Ja sam, između ostaloga, spomenuo da
imam psa kojega izvodim u šetnju. Na to su svi prasnuli u smijeh. Kasnije sam shvatio
zašto. Tijekom svoga boravka u Bahrainu, u posljednja četiri mjeseca, nisam nikada vidio
da itko šeće s psom. Ovdje su psi uglavnom lutalice.
Razlikuje li se okruženje
u kojemu radite od radne sredine u Ericssonu Nikoli Tesli?
- Okruženje u kojemu radim je
tipično Ericssonovo, standardni "open space". Jedina razlika je u tome
što ovdje rade ljudi obučeni u "disdasa” ili “soup-nal",
bahrainsku tradicionalnu nošnju. S obzirom na to da je TKR mali ured koji zapošljava
svega tridesetak ljudi, veoma je važna podrška koja prvenstveno dolazi iz Ericssona iz
Švedske. Logistička podrška koju imamo u realizaciji našega projekta je izvanredna.
Isporuke opreme su točne. To se posebno osjetilo kada je znatno smanjen broj avionskih
letova u regiji zbog poznatih događaja u Americi. Tomu usprkos, 27 tona opreme bilo je iz
Švedske isporučeno u zakazano vrijeme.
Predstavite nam ukratko
Bahrain.
- Bahrain je otok-država u
Perzijskome zaljevu s nešto više od 600 000 stanovnika. Velik je otprilike kao naš otok
Krk. Službeni jezik je arapski, međutim, i komunikacija na engleskome je uobičajena.
Bahrain je zemlja visokoga standarda, u kojoj se sukobljava utjecaj zapadne potrošačke
kulture i tradicionalni način života. To se najbolje osjeća u izgledu grada, gdje se u
golemim staklenim fasadama nebodera ,kao u ogledalu, oslikavaju vitki tornjevi džamija u
susjedstvu.
Uz bankarstvo, preradu nafte i eksploataciju vlastitih naftnih izvora, najvažnija
gospodarska grana Bahraina je turizam. Evo o čemu se radi! Bahrain je najliberalnija
zemlja u regiji. Turisti dolaze ovdje kako bi proveli vikend u mnogo opuštenijoj
atmosferi nego što je u zemljama iz kojih dolaze.
Prosječna temperatura, sada u zimskome razdoblju, je 18, a ljeti se popne i do 45
Celzijevih stupnjeva. Naravno, u takvim okolnostima klimatizacija je najvažnija.
Bahrainski dinar vrijedi više od dolara. Svi se voze automobilima, a prosječni vozni
park odlikuje se najnovijim američkim, japanskim i njemačkim modelima automobila. Benzin
je ovdje jeftiniji od vode.
Kada sam se krajem godine spremao na odmor, svi su mi poznanici Bahrainci govorili kako
baš imam sreće kada Božić i Novu godinu mogu dočekati u zimskoj atmosferi, sa
snijegom pokrivenim ulicama. Ono što je nama uobičajeno, to je ljudima iz ovoga kraja
svijeta nešto posebno. Vrijedi i obratno.
J. Lončar |
|