|
Poslovna škola
Jeste li čuli
priču o Tomu Watsonu, osnivaču IBM-a? Jednom je, kaže priča, jedan od čelnih ljudi u
toj poznatoj korporaciji donio pogrešnu odluku koja je IBM stajala približno 10 milijuna
dolara. Tom Watson ga je pozvao u svoj ured kako bi u četiri oka raspravili o čemu je
riječ, a nesretni je čovjek otišao k njemu i ponudio mu svoju ostavku. Mrtav hladan,
Watson mu je odgovorio: “Vjerojatno se šalite. Upravo smo potrošili 10 milijuna dolara
na Vaše obrazovanje.” Pouka: svaka konfliktna situacija prilika je da naučimo nešto
novo i postanemo bolji.
Zamislite da radite
okruženi ljudima koji se uvijek i u svemu s vama slažu. Koje li nesreće! Potpuni sklad
urodio bi poslovnom ustajalošću i neinventivnošću. Naravno, ni radna sredina u kojoj
neprestano “frcaju iskre” nije pravi put prema uspješnome poslovanju, ali prava mjera
dobro iskorištenih konfliktnih situacija može itekako pridonijeti većim brojevima u
vašem poslovnome i financijskom izvještaju na kraju godine. Vrijedi princip - zrak je
čišći nakon oluje.
Ali, da bi konflikti imali blagotvorni učinak na rad tima, važno je da njegovi članovi
budu spremni na prihvaćanje konflikta kao jednoga od instrumenata rada i da sukobe ne
shvaćaju osobno. U protivnome, konflikti mogu imati štetne posljedice na rad tima te
mogu biti uzrokom nezadovoljstva, loše komunikacije, smanjenoga radnoga učinka, pa čak
i raspada tima.
Načini
razrješavanja konfliktnih situacija
literaturi koja se
bavi teorijom upravljanja grupom spominje se nekoliko načina razrješavanja konflikata na
radnomu mjestu. Pri tomu, većina stručnjaka ističe kako niti jedan od njih ne možemo
smatrati najboljim ili najgorim, već ih treba primjenjivati ovisno o situaciji, problemu
kojega valja riješiti te ljudima koji sudjeluju u konfliktu. Za to je, naravno, potrebno
veoma mnogo umješnosti, iskustva, promišljanja, odlučnosti i dobro poznavanje osoba s
kojima surađujemo. Budući da je navika moćna, veoma često se događa da sve konflikte
rješavamo uvijek na isti način. To je greška koja ima iste posljedice kao i otvaranje
Pandorine kutije.
Drugo važno pravilo razrješavanja konflikata koje stručnjaci ističu je sljedeće: bez
obzira na to odlučimo li se konflikt razriješiti kroz natjecanje s ciljem da se
zadovolje vlastite ambicije, kroz suradnju usmjerenu na zadovoljavanje svih strana u
konfliktu, kompromisom koji podrazumijeva obostrano žrtvovanje dijela svojih stavova,
kroz prilagodbu koja znači da je jedna strana spremna svoje interese podrediti interesima
drugih ili kroz izbjegavanje, odnosno potiskivanje konflikta, važno je ponašati se
racionalno. Najučinkovitiji i stoga najčešći načini razrješavanja konflikata u timu
su suradnja i kompromis.
Korak po korak do
cilja
Razrješavanje
konflikta počinje kada sve strane uključene u konflikt priznaju da on postoji. Druga
faza odnosi se na jasno definiranje vlastitoga stajališta te stajališta suprostavljenih
strana. Nakon toga nije teško otkriti u kojemu “grmu leži zec”, tj. što je uzrok
razmiricama. Kada je problem definiran, slijedi traženje rješenja koje će sve
zadovoljiti. Nakon dogovora koji mora biti svima u potpunosti jasan valja ono što je
dogovoreno samo provesti u djelo i uživati u učvršćenim odnosima i “čistomu zraku”.
Uspješnome razrješavanju konflikata pridonijet će dobre komunikacijske vještine i
pozitivno razmišljanje.
Upravljanje
konfliktom
Zanimljivo je da je
konflikt korisniji radi li se o timu koji se bavi kreativnim poslom. Konflikt je prilika
da na površinu isplivaju nove ideje. Ako se radi o rutinskim poslovima, koji se temelje
na točno utvrđenim postupcima, konflikti najčešće pogoršavaju međuljudske odnose.
U upravljanju konfliktom važno je ne dozvoliti da se on intenzivira te djeluje
destruktivno na zajedništvo tima. Što duže ignoriramo konflikt njegov se intenzitet
povećava. Stoga valja reagirati i na sitne čarke, na vrijeme otkriti njihov uzrok te ga
ukloniti prije no što one zasjene poslovne interese.
Razrješavanje konflikata može se i vježbati. Možete, primjerice, pri donošenju neke
manje važne odluke o radu vašega tima podijeliti tim na dvije skupine – jednu koja će
braniti određene stavove i drugu koja će pokušati istaknuti njihove loše strane.
Ovakav “brainstorming” može ne samo donijeti svježe ideje, već kroz ovakvu
vježbu članovi tima mogu naučiti slušati mišljenja suprotna njihovima. A, rad u timu
uvijek podrazumijeva postojanje različitih stavova. S time se treba znati nositi. Jest da
je ponekad teško, ali odigrate li pametno, dobrobiti mogu biti višestruke za sve
zainteresirane.
J. Lončar |
|