Nataša Mihalić tri je puta dolazila na razgovor za posao u Ericsson Nikolu Teslu. Upornost se isplatila - krajem 1999. Nataša je postala zaposlenicom naše kompanije. Doduše, tijekom studija na Fakultetu za elektrotehniku i računarstvo opredijelila se za područje akustike na smjeru za radio- komunikacije te sanjarila o tomu kako će postati ton-majstor i raditi s estradnim i filmskim zvijezdama. No, danas na to gleda drugačije i izjavljuje kako je, zaposlivši se u jedinici za Usluge u našoj kompaniji, pronašla sebe. Evo zašto.

Jedina nedoumica koja je ostala "visiti u zraku" nakon što je Nataša Mihalić, prije nešto više od dvije godine, izašla iz naše kompanije nakon trećega razgovora za posao odnosila se na rad na terenu. Je li to pravi posao za krhku, mladu djevojku? Nataša sama oko toga nije dvoumila - njen avanturistički duh u takvome se scenariju, dapače, prepoznao. Kada je Nataša konačno postala zaposlenicom Ericssona Nikole Tesle, pokazalo se da je to bila veoma dobra odluka. Danas ona radi u Centru za isporuku i integraciju softvera u jedinici za Usluge (ETK/C/SSC):

"Budući da sam osoba koja veoma voli putovati, upoznavati nove ljude i običaje, posao koji sada radim i ja pristajemo kao ruka i rukavica. Moja povijest u Ericssonu Nikoli Tesli uključuje i tri mjeseca provedena u Australiji te mjesec dana u Tunisu. Radila sam i na projektima za talijansko, kinesko, poljsko i afričko tržište, pa sam imala prilike kontaktirati i s ljudima koji žive i rade u tim zemljama. O tomu koliko je to veliko bogatstvo ne treba posebno govoriti. Moj današnji posao pun je svojevrsnih profesionalnih izazova - kada stanete pred grupu nepoznatih ljudi kako biste im prezentirali neku novu komunikacijsku uslugu, aplikaciju i njihove mogućnosti i kada shvatite da su kupci zadovoljni vašom prezentacijom i zainteresirani za posao, adrenalin i vlastito zadovoljstvo doseže i do rizičnih granica."

Istraživanje

Mogućnost neprekidnoga istraživanja još je jedna pojedinost koja Natašu veseli. Naravno, telekomunikacije kao područje koje karakterizira sve brža smjena tehnologija i učestala pojava novih komunikacijskih mogućnosti pružaju obilje prilika za Natašin istraživački duh.

"Volim brzo razmišljati, iskoristiti svoja znanja za promišljanje novih rješenja. Naravno, to je lakše i zabavnije raditi u timu. Imam sreće što radim s ljudima koji su u svemu, bez ustezanja, spremni pomoći, priskočiti, podijeliti svoja znanja i iskustva. Posao svi ovdje stavljamo na prvo mjesto i nastojimo naše zadaće ostvariti na najbolji mogući način i u roku, a ima li netko bolju ideju, nema zavisti. Trenutačno radimo na aplikacijama koje će svoju primjenu naći na afričkome tržištu - RAS (Regional Application System), NAS (National Application System) i CAS (Customer Application System) i taj je posao razlog za naše beskrajne rasprave i suradnju, a uopće ne sumnjam kako će na kraju rezultat biti sjajan."

Dostignuća

Na Natašinu je radnome stolu tek prijenosno računalo, nekoliko olovaka i dva ukoričena sveska pisanih materijala. Jednostavnost je i inače prvi dojam kojega Nataša ostavlja na sugovornika. Ali, kao što njeno računalo "čuva" pravo bogatstvo, tako se i iza Natašina mirna pogleda krije pregršt svježih ideja. Staviti ih u službu prodaje usluga pravo je zadovoljstvo. Nove ideje rezultiraju dobro obavljenim zadaćama, a nadmašeni planovi novim odgovornostima. I to je dio Natašina zadovoljstva poslom.
Pronašavši posao na tome području ona je, kako tvrdi, pronašla sebe. I da ne zaboravimo još nešto važno. Značajni udio u Natašinu zadovoljstvu poslom ima, a što drugo do li - komunikacija:

"Komunikacija u timu u kojemu radim je izvrsna, pa ako smo nečim i nezadovoljni, kažemo li to glasno, imat će odjeka. Lijepo je znati da radiš u sredini u kojoj se cijeni i tvoje mišljenje."

J. Lončar