Nedavna odluka Komisije za profesionalnu etiku Odvjetničke komore američke države Delaware, jedna je od niza odluka donesenih od strane odvjetničkih komora u pojedinim američkim državama, u kojima je zauzet stav da komuniciranje odvjetnika s klijentom putem mobilnoga telefona i e-maila, ne predstavlja povredu odvjetničke obveze čuvanja povjerljivih informacija. Iznimka je samo kada odvjetnik pretpostavlja da povjerljivost može biti ugrožena zato što npr. klijent svoj broj dijeli s drugima. Osim toga, odvjetnici ne smiju na javnome mjestu diskutirati o povjerljivim podacima svoga klijenta ukoliko bi ih netko mogao čuti. Na to moraju upozoriti i drugu stranu.

Međutim, neke države kao npr. Massachusetts i New Hampshire još se uvijek protive diskusijama odvjetnika putem mobilnih telefona o podacima koji se tiču njihovih klijenata. Neke pak države, kao što su New York, Washington, Iowa i North Caroline traže od odvjetnika da upozore klijenta, odnosno, da traže njegovo prethodno odobrenje za razgovor o predmetu putem mobilnoga telefona.

Inače, federalni američki Zakon o privatnosti elektroničkoga komuniciranja iz 1986.g. (Electronic Communications Privacy Act):

• definira prisluškivanje bežičnoga komuniciranja kao kriminali akt;
• zabranjuje proizvodnju, prodaju ili posjedovanje bilo kakvih sredstava koja se mogu koristiti za prisluškivanje razgovora putem mobilnih telefona;
• štiti privilegirani status protupravno prisluškivanih;
• smatra protuzakonitim bilo kakvo korištenje informacija pribavljenih ilegalnim prisluškivanjem;
• zabranjuje korištenje informacija pribavljenih ilegalnim prisluškivanjem kao dokaz u sudskim postupcima.

Federalni Zakon inkriminira i hacking, što ograničava nadležna tijela pružatelja Internet usluga u pregledavanju e-mail korisnika. Stoga je i znatno manji rizik objavljivanja povjerljivih podataka preko e-maila.

Osobno bih još dodala - po čemu bi razgovor putem fiksnoga telefona ili korištenje obične pošte (tzv. snail-mail) bili sigurniji?

Nelka Fikeys Krmić