ERICSSON
Home Products Services Technologies Support About Ericsson
rul_header_1x55.gif (60 bytes)
Ericsson Nikola Tesla > Podaci o kompaniji > "Komunikacije" > Komunikacije 10 - 2002.
"Komunikacije" t.gif (43 bytes)
"Komunikacije"
t.gif (43 bytes)
t.gif (43 bytes)
Najvažnije teme broja
Sadržaj broja
Afrika ili kako je malo potrebno da postanete sretni
t.gif (43 bytes)

"Moja draga Afrika"

Naša je kompanija, kao što je poznato, početkom ove godine dobila odgovornost za tržište sjeverne i južne Afrike. U praksi to znači da je mala grupa stručnjaka iz Izvoza 2 postala odgovorna za uspjeh kompanije i korporacije na golemom prostoru afričkoga kontinenta. Od tada počinju i moja intenzivna putovanja po tzv."Crnome" kontinentu.
Do sada sam bila u četiri države i jednoj u tranzitu, a kada se vratim često me pitaju kako izgleda svijet u koji tijekom života malo tko od nas ima prilike zaviriti.
Ukratko, dojmovi su vrlo slični onima koje stječete gledajući televiziju: od prekrasne prirode i safarija do vijesti o gladovanju i siromaštvu. Međutim, uočljive su i velike razlike od zemlje do zemlje u stupnju obrazovanja, mentalitetu, krajoliku i načinu poslovanja.

Kenija

Naša prva destinacija bila je Kenija, 30 milijunska zemlja na istočnoj obali Afrike. Nekada je to bila jedna od najstabilnijih i najbogatijih ekonomija kontinenta i meka za mnogobrojne strane turiste u potrazi za prirodnim ljepotama. Nekoliko velikih nacionalnih parkova su posljednja mjesta na svijetu u kojima još možete vidjeti ogromna krda divljih životinja, baš kao u mojoj omiljenoj dječjoj seriji "Opstanak". Klima je kakvu samo možete poželjeti. Vrlo je slična našoj mediteranskoj, blaga i bez velikih temperaturnih promjena.
Nairobi, glavni grad Kenije, ima otprilike 4 milijuna stanovnika. Taj golemi megalopolis, osim strogoga poslovnog centra s ogromnim neboderima, u osnovi je prilično zapušten. Odsjest ćete u nekom od najboljih hotela koji se mogu mjeriti s vrhunskim europskim hotelima, ali će vas na recepciji diskretno upozoriti da ne izlazite izvan hotelske ograde sami i bez pratnje, pogotovu noću. Razlog je visoka stopa kriminala, pogotovu krađa.

Zapuštenost je sve veća to se više udaljavate od centra. Neposredno iza poslovnih nebodera već počinju predgrađa sagrađena od limenih kućica, bez vode, struje, javne rasvjete ili gradskoga prijevoza.
Poslovna zgrada našega kenijskog kupca nalazi se u centru grada, tik do američke ambasade, uništene u terorističkom napadu Al Qaide prije par godina. Na tome mjestu podignut je park kao uspomena na taj tragični događaj, a nova zgrada ambasade izgrađena je desetak kilometara dalje od grada, sva u betonu i čeličnim ogradama.

Ljudi koje sam sretala iznimno su ljubazni i poznati po tome što imaju vremena napretek. Nikome se nigdje ne žuri tako da vam treba par dana da se naviknete na to. Njihov pojam efikasnosti ima sasvim drugačije značenje od našega. Više je vezan uz striktno poštivanje procedure, organiziranje tima za rješavanje svih pitanja, pisanje izvještaja sa svakoga sastanka nego uz strogo poštivanje zadanih vremenskih okvira. To je jedan drugi mentalitet na koji se treba naviknuti, ali i poštovati ga ukoliko želite uspjeti na tim tržištima.

Jedno poslijepodne odlučili smo malo prošetati gradom i kupiti par suvenira. Svakome bih savjetovala da u takvim prilikama obilazak prethodno dogovori na recepciji hotela. Oni će vam naručiti taksi s kojim inače rade, a taksist će vam, na prilično dobrom engleskome, pokazati svaku znamenitost koju smatra tipičnom za Keniju. U takvoj "režiji" prošli smo pokraj mauzoleja njihovoga prvog predsjednika koji se izborio za samostalnost Kenije (koja je do polovice prošloga stoljeća bila britanska kolonija), svih poslovnih zgrada, međunarodnih hotela te auto-kuća. Konačno nas je taksist odveo u prodavaonicu suvenira u kojoj se sve kupuje po vrlo europskim cijenama. Osobno mi se najviše sviđao batik (slike na materijalu) s tipičnim prizorima iz afričkoga života, vrlo intenzivnih boja i posebnoga načina slikanja.

Naša šetnja gradom inače je vrlo brzo završila, jer čim vas primijete, odjednom se nađete okruženi desecima ljudi, što starijih što djece, koji prose. Biti bijelac u tome dijelu svijeta vrlo često sinonim je za biti bogat.

I moram priznati, kada sam se vratila u Hrvatsku, osjećala sam se bogato. Imam stan i centralno grijanje, imam toplu vodu, imam ZET, javnu rasvjetu, radno mjesto i plaću. Zapravo, tek u Africi shvatite koliko vam je malo u životu potrebno da budete sretni.

Naša sljedeća odredišta su Tanzanija, Botsvana i Mozambik, ali o tome drugom prilikom.

G. Bilić

 

 

[Detalj iz Afrike]

Tehnička podrška

©Copyright    

13-11-2002