Jedna od osnovnih ljudskih potreba je osjećati se korisnim. Zapravo, od svih se društvenih subjekata i očekuje da budu korisni članovi zajednice, bilo da je riječ o pojedincu ili o organizaciji. Jedan od ciljeva Ericssona Nikole Tesle jest biti profiliran kao društveno odgovorna kompanija koja pridonosi razvoju Hrvatske. Ericsson kao globalna korporacija koja je prisutna u velikom broju zemalja svijeta nastoji djelovati za dobrobit svjetskoga pučanstva, ali isti princip vrijedi i na osobnoj razini. Svatko od nas pozvan je svojim radom pridonijeti općemu boljitku te prema vlastitom određenju biti korisnim članom šire zajednice. Siniša Ravlić, rukovoditelj odjela Usluge zaposlenicima iz jedinice Podrška poslovanju, čini to i svojim angažmanom u okviru civilnoga služenja vojnoga roka. Od lipnja ove godine, kada se uključio u rad Hrvatskoga saveza udruga tjelesnih invalida (HSUTI) njegov djelić svemira zauvijek je promijenjen novim iskustvom i spoznajama stečenim tijekom aktivnosti koje bismo mogli nazvati oglednim primjerom društveno korisnoga rada.

Kada sam
a) radostan krenem nesebično razvedravati i druge. Samo tako možemo održati i razviti jednu od bitnih životnih vrijednosti koju nazivamo prijateljstvo. Formula je ova: kada svaka osoba svoju radost nađe u tvojoj radosti to je jedna od tajni sreće.

b) usamljen nastojim ne misliti o tome. Ako je osjećaj usamljenosti intenzivniji oslanjam se na prijatelje koji uvijek razvedre život. (Vrati se na prethodni odgovor.) No, društveni život je važan, ali korisno je ponekad i biti sam sa sobom.

c) opušten počnem misliti na stvari na koje u vrevi radnoga dana zapostavljam. Na stvari koje me čine sretnima. Nije važno je li riječ o uspomenama ili pogledu na budućnost. Za tako nešto sada, dok sam na civilnome služenju vojnoga roka, imam dovoljno vremena. Stoga i veliko hvala kolegama u Savezu koji mi izlaze u susret i omogućuju da se tako osjećam.

Najviše volim
a) družiti se s ljudima i biti vani, izvan kuće i posla. Držim se jedne stare uzrečice koja kaže: U kući se umire, a na poslu se stari.

b) učiti od iskusnih ljudi koji se ne boje svoje iskustvo prenijeti i na druge. Iskustvo je rezultat vremena potrošenoga na dobre ili loše poteze. Stoga ga mlađi ljudi imaju manje nego li oni stariji. A ako želimo ostvariti brzi progres mi mlađi moramo učiti na iskustvu drugih…što je ponekad vrlo teško.

Sreća je nešto čemu svi težimo u životu. Iskonsku sreću je teško naći. Obično, sreća je kao čarolija - brzo nestaje. Vjerujem da svaki put kada se nasmijem dozivam sreću pa se stoga često smijem. Smijeh me čini opuštenim. Smijeha među ljudima s kojima trenutačno radim ima u neograničenim količinama. Tomu se, iskreno, nisam nadao.

Bogatstvo je u životu imati pored sebe ljude s kojima možeš podijeliti sreću, njihovu ili svoju, svejedno je. No, ponekad i dijeliti manje sretne trenutke. Takvo nešto je od iznimne važnosti u sredini u kojoj sada radim. A za sve ljude koje sam sreo u ovih pet mjeseci mogu bez ustezanja ukratko reći: izvanredni su.

Rad je onaj djelić života koji nam omogućuje da ostatak vremena "ostanemo budni", kako ja to volim reći kada mislim na to da u životu svaku priliku treba maksimalno iskoristiti. Ono što sam saznao radeći u Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida je da prema statističkim podacima u našoj zemlji živi gotovo 10% ljudi s tjelesnim oštećenjima. Većina njih je radno sposobna, ali bez adekvatnih uvjeta za rad. Ta me je spoznaja zatekla uljuljanoga u slatki san onoga koji ima sreću raditi u kompaniji gdje mu je omogućeno da se dokaže, usavršava i dâ svoj maksimum.

Biti koristan znači biti nesebičan. Smisao korisnosti sam našao upravo na svojemu sadašnjem radnom mjestu: pomoći onima kojima je pomoć dobrodošla, a ponekada i neophodna, za normalan život kakvoga većina od nas poznaje.

Biti uspješan znači da te svi oni s kojima dolaziš u kontakt prihvaćaju i cijene.

Biti radoznao znači biti istraživač. To znači biti osoba koja teži neprestanom usavršavanju i spoznavanju nečega novoga. Istraživač koji ne uči postaje "lovac u mutnom". Usudio bih se reći da su svi koji rade u Ericssonu Nikoli Tesli na neki način radoznali, da imaju crtu istraživača. Telekomunikacije su područje koje od ljudi koji se njima bave traži da budu radoznali i da stalno uče. Takav pristup olakšao mi je da se uklopim u rad u Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida. Svoj angažman ovdje vidim kao jedno novo iskustvo, prije svega iskustvo suradnje s ljudima bogatim duhom i vedrinom, bez obzira na brige koje ih tište.

Na civilno služenje vojnoga roka odlučio sam se jer mi se činilo prikladnijim pomoći onima kojima je to stvarno potrebno no proći klasičnu vojnu obuku.
Moj zadatak na novomu privremenom poslu je uskladiti rad Saveza i njegovih lokalnih udruga. U Hrvatskoj ih je pedeset i jedna. Radim na specifičnim i zanimljivim područjima kao što je informatička obuka invalida. Mislim da će me iskustva koja sam na takvim poslovima prikupio i privatno i poslovno obogatiti.

J. Lončar