Zemlje Srednje Azije, Kavkaske regije i Ukrajina, regija za koju odgovornost ima Franjo Mudrovčić, područje je koje obuhvaća oko 4,3 milijuna četvornih kilometara, a nastanjuje ga više od 108 milijuna stanovnika. Prostorno je od njih najveći Kazahstan (2,7 milijuna m2), a po broju stanovnika prednjači Ukrajina (53 milijuna). Uzbekistan, s druge strane, slovi kao najmnogoljudnija i najgušće naseljena zemlja Srednje Azije.
Za telekomunikacije vrijedi pravilo da razinu investicija u to područje diktira standard
stanovnika, kaže F. Mudrovčić. Kada saznate kako tamo ljudi žive, bit će jasnije zašto, primjerice u Turkmenistanu, postoji samo 8 telefona na 100 stanovnika i zašto se mobilna mreža nazire u tragovima i to samo u nekim gradovima.
Zajednički nazivnik svih spomenutih zemalja u ovoj regiji jest da su to zemlje bivšega Sovjetskoga Saveza koje su se osamostalile 1991. godine, a veze s Ruskom Federacijom su još i danas vrlo snažne. Uz gospodarske veze to je i ruski jezik kojim se svi služe u poslovanju sa strancima, jer slabo koriste druge strane jezike. Inače svaka zemlja od osamostaljenja forsira korištenje
nacionalnoga jezika. Očekivanja u pogledu gospodarskoga napretka su u prvome trenutku bila velika i "svjetla", ali je vrijeme pokazalo da oslonac samo na svoje snage nije uvijek preduvjet
prosperiteta. Zato stanovnici tih zemlja često iskazuju nostalgiju za bivšim društvenim uređenjem.
Većina spomenutih zemalja temelji svoj nacionalni dohodak na rudnim bogatstvima (nafta, plin, ugljen) i poljoprivredi, jer su se nekadašnji veliki industrijski zavodi, ostavši bez podrške, ubrzo ugasili. Nezaposlenost i pad životnoga standarda su golemi. Od svih spomenutih zemalja industrijski i poljoprivredno najrazvijenija je Ukrajina, a objektivno najbogatiji i najrazvijeniji Kazahstan, zahvaljujući bogatim izvorima nafte.

Obilježja srednjoazijskih zemalja

Velika razlika između razvijenosti glavnoga grada u odnosu na druge gradove, a posebno ruralna područja koja se nerijetko bore s najosnovnijim tekovinama civilizacije, još je jedno zajedničko obilježje svih zemalja u toj regiji.
Kako su gospodarska razvijenost i odnos prema tradicionalnoj kulturi uvijek u proporcionalnome odnosu, tradicionalni način života izrazito je prisutan u ruralnim područjima. Vjerska pripadnost čini veliku razliku između islamskih zemalja Srednje Azije i kršćanskih, pretežno pravoslavnih, zemalja Kavkaske regije i Ukrajine.
Kazahstan, Uzbekistan i Turkmenistan, zemlje Srednje Azije, koje graniče s današnjim državama Iranom, Afganistanom i Kinom, bile su pred više tisućljeća, vrlo razvijene i naseljene o čemu svjedoče i arheološka nalazišta u starim gradovima. Gospodarski procvat osiguravao im je Put svile koji je išao njihovim područjem. Danas, nakon prohujala vremena, na što je posebno utjecala promjena
klime, i do 80% područja ovih zemalja, posebice Turkmenistana i Uzbekistana, prekrivaju pustinje Karakum (crni pijesak) i Kizilkum (zlatni pijesak). Veliki problem tih pustinja, prvenstveno pustinje Karakum, je izuzetno velika slanost tla pa je iz njih, uz danas poznata rješenja, gotovo nemoguće napravit poljoprivredne površine. Stoga život postoji jedino tamo gdje ima vode - uz rijeke i Aralsko jezero. Dapače, ove dvije susjedne zemlje, čija granica teče uz rijeku Amur Darju, čak međusobno mjere potrošnju vode što nerijetko izaziva razmirice i političku napregnutost.

Turkmenistan

Turkmenistan, domovina Džingiskana, zemlja sa 4,8 milijuna stanovnika na 488 tisuća četvornih kilometara, čije današnje jedino razvijeno središte - glavni grad Ašhabad ima oko pola milijuna stanovnika, razvija život samo u svome južnome i sjeveroistočnom dijelu uz vodu rijeke Amur Darje. Ostalo područje prekrivaju gole planine i pustinja Karakum. Glavni izvori egzistencije stanovništva te države, čiji se prosječni mjesečni prihod računa na ispod 50$ po glavi stanovnika, nalazišta su zemnoga plina i nafte te uzgoj pamuka. Zemljom vlada samo jedna stranka, a doživotno izabrani predsjednik ima apsolutnu vlast.
U takvome okruženju ne čudi podatak, s početka naše priče, da u Turkmenistanu postoji samo 8 telefona na 100 stanovnika te da mobilna mreža postoji u tragovima i to samo u nekim gradovima.
Ericsson Nikola Tesla u Turkmenistanu ima za sada dvije AXE centrale i to u gradu
Turkmenabadu (nekadašnji Čardžov) u Lebapskoj oblasti koje su puštene u rad pred više godina. Najveći uspjeh u području telekomunikacija u ovoj zemlji za sada imaju Siemens i Alcatel, a u posljednje vrijeme i kineski Huawei te japanske kompanije koje nude dugoročne, povoljne kredite. Naša kompanija, svojim prijedlozima rješenja, sudjeluje trenutačno u projektu modernizacije nacionalne telefonske mreže u Lebapskoj oblasti, te u projektu modernizacije transmisijske mreže od Ašhabada do luke Turkmenbaši na Kaspijskom jezeru. Dio tih projekta financirat će Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Azijska (ADB) i Islamska banka (IDB). Utjecaj i veze s islamskim zemljama na tome tržištu su iznimno jake. Budući da se u 2004. godini očekuje liberalizacija telekom tržišta u Turkmenistanu procijenjeno je da je važno biti prisutan na ovome dalekom tržištu, koje obiluje svojim specifičnostima, te njegovati dobre odnose s lokalnim partnerima.

D. Kobsa