|
Mobilna
telefonija
3G, Treća generacija komunikacija
UMTS, Univerzalni sustav pokretnih telekomunikacija
UTRA FDD, UMTS zemaljska radio pristupna mreža/ sustav
dvostrukoga prijenosa s frekvencijskom raspodjelom Duplex
Zračno sučelje
Sažetak
Razvojem
novoga zračnog sučelja koje omogućava postizanje velikih
brzina prijenosa podataka otvorile su se neslućene mogućnosti
za mobilne multimedije, tj. cilj je treće generacije
pomaknuti težište mobilne telefonije s govornih na paketne
usluge. Treća generacija mobilne telefonije nedavno je zaživjela
u Europi i svijetu, ponudivši krajnjem korisniku nove,
atraktivne usluge poput video poziva ili korištenja mobilnog
Interneta uz brzine do 384 kb/s. U članku je dat opis
osnovnih značajki sustava treće generacije koji je najrašireniji
u Europi, pregled arhitekture, protokolnog složaja s posebnim
naglaskom na novo zračno sučelje, opis najvažnijih
hardverskih komponenti te pregled novih mobilnih telefona.
1.
Uvod
kazalo
Govor
se nametnuo kao glavni i najveći izvor zarade telekom
operatora u prvoj i drugoj generaciji mobilne telefonije, dok
je svjetska raširenost Interneta, koja predstavlja osnovu za
stvaranje nebrojenih multimedijalnih aplikacija i
informacijskih servisa, potaknula ideju za novim uslugama
utemeljenim na paketnom prijenosu podataka bežičnim putem.
Opće paketne radijske usluge (GPRS - General Packet Radio
Service), odnosno, druga generacija mobilne telefonije,
ponudile su sadržaj i omogućile bežični pristup Internetu,
no, zbog premale brzine prijenosa podataka, nisu postigle željeni
učinak. Kao odgovor na pitanje kako ponuditi zanimljiv sadržaj,
a istovremeno i zadovoljavajuću kvalitetu usluge, nastala je
treća generacija mobilne telefonije, poznatija kao 3G (3rd
Generation). Osnovna značajka 3G radio pristupa jest omogućavanje
mobilnih multimedijalnih komunikacija koje zahtijevaju
odgovarajuću fleksibilnost - isplativu mogućnost podržavanja
većeg broja nositelja s različitim zahtjevima, kao što su
različita brzina prijenosa (bit rate) koja može biti
konstantna ili promjenjiva, u realnom vremenu ili uz
prihvatljivo kašnjenje, te usluge bazirane na tehnikama
komutacije kanala (CS - Circuit Switched) i komutacije paketa
(PS - Packet Switched).
Istovremeno, 3G mora omogućiti jednostavnu migraciju sustava
druge generacije, jer će mnogi operatori jednostavno
nadograditi svoje već postojeće mreže novim komponentama.
Kako bi se odabralo zračno sučelje koje bi udovoljavalo
navedenim zahtjevima, organizacija International
Telecommunication Union - Radio Communication Sector (ITU-R)
izradila je okvir za globalne 3G standarde (International
Mobile Telephony 2000 - IMT-2000). Organizacija European
Telecommunication Standards Institute (ETSI) kao svoj
prijedlog zračnog sučelja poslala je sustav s višestrukim
pristupom s kodnom raspodjelom (WCDMA - Wideband Code Division
Multiple Access), dok je ponuđeni standard dobio ime
univerzalni sustav pokretnih telekomunikacija, u svijetu
poznat pod nazivom na engleskom jeziku: Universal Mobile
Telecommunication System (UMTS). Danas postoji jedinstveno
standardizacijsko tijelo koje donosi specifikacije za UMTS,
pod nazivom 3G Partnership Project (3GPP), a sâm standard je
prihvaćen u velikom broju zemalja.
Unutar 3GPP-a WCDMA se dijeli u dva sustava: UMTS zemaljsku
radio pristupnu mrežu/ sustav dvostrukoga prijenosa s
frekvencijskom raspodjelom (UTRA FDD - Universal Terrestrial
Radio Access/Frequency Division Duplex) i sustav dvostrukoga
prijenosa s vremenskom podjelom kanala (TDD - Time Division
Duplex).
kazalo
2.
Arhitektura UMTS mreže
Funkcionalno
su elementi mreže grupirani u jezgrenu mrežu (Core Network)
koja je odgovorna za komutaciju i usmjeravanje poziva i
podatkovnih veza k vanjskim mrežama te radio pristupnu mrežu
(RAN - Radio Access Network, UMTS Terrestrial RAN = UTRAN),
koja upravlja svim radio funkcionalnostima.
2.1 Jezgrena mreža
Dok
se za radio pristupnu mrežu UMTS/WCDMA sustava može reći da
predstavlja revoluciju u odnosu na radio pristupnu mrežu GSM
sustava, za jezgrenu se mrežu može u punoj mjeri reći da
predstavlja evoluciju postojeće jezgrene mreže GSM sustava.
Drugim riječima, promjene u jezgrenoj mreži nisu tako velike
kao u radio dijelu, te se UMTS/WCDMA jezgrena mreža može
realizirati i nadogradnjom postojeće GSM jezgrene mreže.
Jedna
od ključnih značajki UMTS/WCDMA sustava koja se najviše
dotiče jezgrene mreže je tzv. slojevita arhitektura (layered
architecture). Naime, za razliku od postojećih mreža koje su
bile vertikalno ustrojene, pri čemu je svaka mreža imala
svoju zasebnu prijenosnu mrežu, svoju upravljačku logiku te
je bila dizajnirana za točno određenu vrstu usluge (prijenos
govora, prijenos podataka...), ideja je da nove mreže, pa
tako i UMTS/WCDMA mreže, budu horizontalno ustrojene. To
drugim riječima znači da više mreža dijeli istu prijenosnu
infrastrukturu (zajednička prijenosna mreža), da su pojedine
usluge dostupne bez obzira na mrežu u kojoj se korisnik
trenutačno nalazi (zajednička uslužna mreža), a ono što
će biti specifično za svaku mrežu je vlastita upravljačka
logika (Slika 1.).
Ovakva
horizontalno ustrojena, slojevita arhitektura realizirana je i
u jezgrenoj mreži UMTS/WCDMA sustava. Kako je prikazano na
Slici 2. slojevita arhitektura u UMTS/WCDMA sustavu
realizirana je kroz tri sloja:
-
uslužni
sloj (service layer),
-
upravljački
sloj (control layer),
-
prijenosni
sloj (connectivity layer).
Uslužni
sloj je realiziran u okviru uslužne mreže UMTS/WCDMA
sustava, dok upravljački i prijenosni sloj čine jezgrenu mrežu.
U upravljačkom sloju smješteni su elementi koji s jedne
strane predstavljaju sučelje prema uslužnoj mreži, a s
druge strane upravljaju prijenosom informacija koji se odvija
u prijenosom sloju te ga nadziru. Prijenosni sloj ujedno služi
i za povezivanje jezgrene mreže na pristupnu radio mrežu te
za povezivanje jezgrene mreže s drugim vanjskim mrežama
(PSTN, druge pokretne mreže, Internet...).
U
pogledu načina prijenosa podatka, jezgrena mreža može se
podijeliti na domenu komutacije paketima (paketnu domenu),
domenu komutacije kanalima te na elemente koji su zajednički
za obje domene.
Osnovni elementi domene komutacije kanala su:
- poslužitelj
komutacijskoga čvora mobilne mreže, MSC poslužitelj
(MSC Server - Mobile Switching Centre Server)
- medijski
pristupnik (MGw - Media Gateway).
MSC
poslužitelj je osnovni upravljački element domene komutacije
kanala, a zadužen je za upravljanje pozivima (uspostavljanje,
nadziranje i raskidanje poziva), upravljanje dodatnim uslugama
(supplementary services), upravljanje i prikupljanje tarifnih
i obračunskih podataka, upravljanje funkcijama vezanim za
mobilnost pretplatnika (mobility management) i za upravljanje
radom medijskih pristupnika.
Medijski pristupnik je središnji element prijenosnog sloja u
domeni komutacije kanala. Zadužen je za funkcionalnosti kao
što su eliminacija jeke (echo-cancelling),
enkodiranje/dekodiranje govora iz pulsno-kodne modulacije (PCM
- Pulse Code Modulation) u AMR (Adaptive Multirate) kodek i
obratno (transcoding), omogućavanje poziva između više od
dva pretplatnika (multi-party call) te interaktivne poruke
pretplatnicima (interactive messaging). Medijski pristupnik je
zadužen i za prilagođavanje podataka koji se prenose različitim
prijenosnim tehnologijama, npr., mrežama s vremenskim
multipleksiranjem (TDM - Time Division Multiplexing) i mrežama
s asinkronim načinom prijenosa (ATM - Asynchronous Transfer
Mode). Medijski pristupnik je logički smješten na rubovima
prijenosnog sloja i predstavlja sučelje prema drugim mrežama,
i vanjskim i pristupnim.
Pojednostavljeno rečeno, povlačeći paralelu s postojećim
GSM sustavom, odnosno MSC komutacijskim čvorom, MSC poslužitelj
može se opisati kao upravljačka logika (implementirana u
procesorskom podsustavu), a medijski pristupnik kao
komutacijski dio MSC čvora kakvog poznajemo iz GSM područja.
Vrijedi također napomenuti da je standardnom dopuštena i
integracija MSC poslužitelja i medijskoga pristupnika u
zajednički čvor - MSC/MGw čvor. Takva arhitektura se naziva
monolitnom arhitekturom.
Osnovni
elementi domene komutacije paketa su:
- SGSN
čvor (Serving GPRS Support Node)
- GGSN
čvor (Gateway GPRS Support Node).
SGSN
i GGSN čvor imaju gotovo identičnu ulogu kao i u okviru
GSM/GPRS sustava.
SGSN čvor sadrži funkcije za kontrolu podatkovnih sesija
(session management), funkcije lociranja i praćenja
pretplatnika kao i funkcije upravljanja i prikupljanja
tarifnih i obračunskih podataka.
GGSN čvor predstavlja vezu prema vanjskim podatkovnim mrežama
(Internet, korporativne mreže), a sadrži i funkcije kontrole
podatkovnih sesija, funkciju dodjele IP adresa te funkcije za
potvrdu vjerodostojnosti (authentication) korisnika.
Najvažniji
elementi zajednički za obje domene su:
- Registar
vlastitih pretplatnika (Home Location Register - HLR)
- Centar
za provjeru vjerodostojnosti (Authentication Centre - AuC)
- Fleksibilni
registar brojeva (Flexible Numbering Register - FNR).
HLR
čvor je središnja baza podataka koja sadrži podatke o
vlastitim pretplatnicima kao što su vrsta pretplate, dodatne
usluge, lokacija pretplatnika i sl. AuC čvor je baza podataka
koja zajedno sa HLR čvorom sudjeluje u potvrdi
vjerodostojnosti korisnika. HLR i AuC funkcionalnost su najčešće
integrirani u jednom fizičkom čvoru. FNR čvor je baza
podataka koja sadrži vezu između IMSI broja (International
Mobile Subscriber Identity) i MSISDN broja (Mobile Station
ISDN Number) mobilnih pretplatnika te na taj način omogućuje
funkcionalnosti kao što je, npr., zadržavanje pretplatničkog
broja prilikom promjene operatora (Mobile Number Portability).
Navedeni elementi imaju identične funkcionalnosti i u okviru
GSM sustava te će u najvećem broju GSM/UMTS mreža ti
elementi biti zajednički za 2G i za 3G sustav.
2.2 Pristupna
mreža
Arhitektura
pristupne mreže u UMTS sustavu prikazana je na Slici
3.
Pristupna
mreža sastoji se od sljedećih komponenata:
- Radio-bazna
stanica (RBS - Radio Base Station ili, kako je označeno
na slici, Node B)
- Modul
za upravljanje baznim stanicama (RNC - Radio Node
Controller)
- Korisnička
oprema (UE - User Equipment)
- Između
radio-bazne stanice i modula za upravljanje baznim
stanicama može postojati i tzv. koncentrator, tj.
komponenta koja se koristi za koncentriranje prometa prema
modulu za upravljanje baznim stanicama.
Također
su definirana i sljedeća sučelja:
- Uu
- sučelje između korisničke opreme i radio-bazne
stanice (UTRA FDD zračno sučelje)
- Iub
- sučelje između radio bazne stanice i modula za
upravljanje baznim stanicama
- Iur
- sučelje između dva modula za upravljanje baznim
stanicama (ovo sučelje nema odgovarajući pandan u
GSM-u).
- Iu
- sučelje između modula za upravljanje baznim stanicama
i jezgrene mreže.
3. Osnovne značajke UTRA FDD zračnog sučelja
kazalo
Većina
pozitivnih značajki višestrukoga pristupa s kodiranom
raspodjelom po vremenu i učestalosti (CDMA - Code Division
Multiple Access) proizlazi iz širokopojasnosti i nekih
karakteristika cjelokupnog sustava, a ne iz karakteristika
pojedine radio veze.
3.1
Frekvencijsko područje
Novi
sustav donio je potrebu za dodatnim frekvencijskim spektrom pa
je u Europi za UTRA FDD definirano područje od 1920-1980 MHz
u uzlaznoj vezi, dok je u silaznoj definirano područje
2110-2170 MHz (Slika
4.).
3.2 Kodiranje
Za
razliku od GSM-a gdje je svakom korisniku dodijeljen vremenski
odsječak u kojem samo on odašilje podatke, u UTRA FDD
sustavu, svi korisnici odašilju podatke u istom
frekvencijskom pojasu i u isto vrijeme, tj. koeficijent
ponovnog korištenja frekvencije (frequency reuse) iznosi 1.
Ova karakteristika omogućuje veliku spektralnu efikasnost.
Kako bi se korisnici međusobno razlikovali, pridodaje im se
jedinstveni kôd kojim se kodiraju prenošeni podaci.
Prijamnik, poznavajući kodnu sekvencu korisnika, dekodira
primljeni signal i tako dobiva originalnu informaciju.
Kodiranje je dvostruko, odnosno, korisnički podaci se
najprije kodiraju tzv. kanalnim ili ortogonalnim kodovima, a
zatim i tzv. pseudo-slučajnim (PN - Pseudonoise Sequence)
kodovima, tj. svaki odašiljač dobiva različiti PN kod, a
svaki podatkovni kanal različiti ortogonalni kôd, kako bi se
razlikovale informacije koje dolaze od istog odašiljača.
S obzirom na to da je širina pojasa koda puno veća nego širina
pojasa samih prenošenih podataka, proces kodiranja proširuje
spektar signala i zbog toga se UTRA FDD naziva sustav s proširenim
spektrom, gdje se kôd primjenjuje direktno na niz bitova
podataka (DS-CDMA - Direct Sequence).
Slika 5. prikazuje primjer proširenja signala, tj. korisničkih
podataka korištenjem raspršnog koda.
Množenjem
korisničke informacije i raspršnog koda, dobivaju se čipovi,
tj. kažemo da je signal proširen. Za raspršne kodove
koriste se ortogonalni kodovi.
Ukoliko
odašiljač i prijamnik koriste isti kôd s istim vremenskim
odstupanjem, postojat će stopostotna korelacija, tj. na
prijamniku će se rekonstruirati odaslani signal. Ukoliko odašiljač
i prijamnik koriste različite kodove, na prijemniku će se
dobiti nula.
Jedna
od najvažnijih osobina višestrukoga pristupa proširenog
spektra je dobitak procesiranja. Dobitak procesiranja sustava
proizlazi iz samoga procesa proširivanja spektra signala i
izravno ukazuje na poboljšanje odnosa signal-šum (SNR -
Signal to Noise Ratio). Dobitak procesiranja sustava jednak je
odnosu frekvencijskoga pojasa proširenog spektra i
frekvencijskoga pojasa originalnog spektra te se označava s
Gp. Frekvencijski pojas proširenoga spektra je konstantan
(brzina protoka čipova iznosi 3,84 Mčip/s) pa se može
primijetiti da je za zadanu širinu kanala dobitak
procesiranja veći za niže brzine informacijskoga signala
nego za veće brzine informacijskoga signala. Snaga signala u
WCDMA sustavima nalazi se ispod razine šuma, a da pri tome,
upravo zbog dobitka procesiranja, prijamnik može detektirati
željeni signal.
Za prijenos brzine toka čipova od 3,84 Mčip/s koristi se širina
pojasa od 5 MHz. Postoji nekoliko razloga za izbor ove širine
pojasa. Prvo, moguće je ostvariti velik kapacitet s brzinama
bitova informacija do 384 kbit/s u frekvencijskom pojasu od 5
MHz. Drugo, frekvencijski pojas ni ne može biti puno širi
jer je spektar zauzet sustavima druge generacije. Treće, širina
frekvencijskoga pojasa od 5 MHz može razdvajati nekoliko višestaznih
(multipath) komponenti od užeg pojasa.
Informacijski
bitovi su raspršeni množenjem korisničkih podataka s
kanalnim ili ortogonalnim kodom dobivenim iz tzv. Walshovog
stabla (Slika 6.). Ovakvi se kodovi još nazivaju i OVSF
(Orthogonal Variable Spreading Factor) kodovi.
Postoje
određena ograničenja vezana uz upotrebu ortogonalnih kodova.
Naime, jedan kanal može koristiti neki ortogonalni kôd samo
ako niti jedan drugi kanal koji uzima kodove s istog kanalnog
stabla ne koristi kôd koji je na podređenoj grani. Isto tako
ne smije se uzeti niti kôd potreban za manji faktor raspršivanja
koji stoji na putu do korijena stabla. Faktor proširenja (SF
- Spreading Factor) pomnožen s brzinom protoka bitova daje
brzinu protoka čipova.
Kako bi smo razlikovali odašiljače, nakon korištenja
ortogonalnog koda, niz čipova se množi s pseudoslučajnim
nizom (Pseudo Noise kod - PN kod), koji također ima brzinu
protoka čipova 3,84 Mčip/s. Ovaj se postupak naziva
pseudoslučajnim kodiranjem(scrambling). Ukoliko su značajke
ortogonalnog koda bile takve da spektar signala nije proširen
do kraja, pseudoslučajnim kodiranjem će se to naknadno
svakako postići (Slika
7.), pri čemu se konačna brzina
protoka čipova neće promijeniti, tj. ostat će na 3,84 Mčip/s.
Na
prijemnoj se strani također primjenjuje isti PN kôd koji se
koristio tijekom pseudoslučajnoga kodiranja. Ukoliko se
primijeni bilo koji drugi kôd, na prijamniku će se dobiti
signal sličan šumu, koji je zapravo uzrok interferencije u
WCDMA sustavima.
U
uzlaznoj vezi, ortogonalni kodovi se koriste za odvajanje
korisničkih informacija koje dolaze od jednog korisnika
(jedne mobilne stanice). Primjenom PN koda na zbroj svih
signala iz iste mobilne stanice, postiže se gotovo
jedinstvena oznaka navedene stanice, tj. na raspolaganju nam
je 225 različitih PN kodova u uzlaznoj vezi, što garantira
vrlo malenu vjerojatnost da će dvije mobilne stanice u istoj
ćeliji imati isti PN kod.
U silaznoj vezi, ortogonalni kodovi se primjenjuju na korisničke
podatke koji dolaze iz bazne stanice prema određenom
korisniku. PN kôd se dodjeljuje svakoj ćeliji, a na
raspolaganju nam je 8192 različitih kodova, od kojih se u početku
koristi samo 512 koji se nazivaju primarni pseudoslučajni
kodovi.
Na strani prijemnika "rašireni" signal najprije se
množi s istim PN kodom koji je korišten u odašiljaču
(descrambling), a zatim i identičnim ortogonalnim kodom kojim
su množeni i podaci, kako bi se dobio originalni niz bitova
(suženje spektra).
3.3
Kontrola snage
Kontrola
snage vrlo je bitan aspekt UTRA FDD sustava jer bi bez nje
jedna mobilna stanica mogla blokirati cijelu ćeliju. Problem
je prikazan na Slici 8. Ako mobilne stanice UE1 i UE2 rade na
istoj frekvenciji, tj. bazna stanica ih razlikuje jedino po PN
kodu, tada se može dogoditi da je mobilna stanica UE2 na rubu
ćelije i da je njen signal 60 dB ispod signala mobilne
stanice UE1 koja je vrlo blizu bazne stanice. Ovaj efekt se
naziva efekt blizu-daleko (near-far effect). Kako bi se ovakav
efekt izbjegao, izjednačavaju se snage svih mobilnih stanica
u ćeliji, a taj postupak se naziva kontrola snage. S obzirom
na to da se on provodi 1500 puta u sekundi, poznat je i pod
nazivom brza kontrola snage.
Kod
UTRA FDD sustava koriste se kontrola snage s otvorenom petljom
(open-loop power control), kontrola snage sa zatvorenom
petljom (closed-loop power control) i vanjska petlja kontrole
snage (outer loop power control). Kod kontrole snage s
otvorenom petljom se na osnovi primljenog signala u silaznoj
vezi procjenjuje gubitak staze. Takav postupak je prilično
netočan jer je brzo kolebanje (fast fading) u uzlaznoj i
silaznoj vezi međusobno nepovezano, međutim, ipak se
koristi, ali samo kod inicijalne postavke snage odašiljanja
mobilne stanice pri uspostavljanju veze.
Puno preciznija kontrola snage postiže se zatvorenom petljom.
U baznoj stanici procjenjuje se primljeni odnos signala i
interferencije (SIR - Signal to Interference Ratio) i uspoređuje
ga s ciljnom vrijednosti (Slika
9.). Ako je izmjerena
vrijednost SIR čimbenika manja od ciljne, tada bazna stanica
zahtijeva od mobilne stanice da pojača snagu odašiljanja, a
ako je viša, tada zahtijeva smanjenje snage. Vanjska petlja
određuje ciljnu vrijednost SIR-a koja omogućava održavanje
stalne kvalitete veze određene ciljnom vrijednosti učestalosti
pojavljivanja pogreške u prijenosu. Ciljna vrijednost SIR čimbenika
se mijenja i održava tako da su zadovoljeni minimumi
kvalitete veze, kako bi se razina interferencije u sustavu održala
na minimumu.
3.4
Meko i mekše prekapčanje
Kod
mekšega prekapčanja (softer handover) mobilna stanica se
nalazi u prostoru koji prekriva više sektora iste bazne
stanice. Mobilna i bazna stanica istovremeno komuniciraju
putem dva kanala, a svaki od njih pripada drugom sektoru. U
silaznoj vezi potrebna su dva PN koda kako bi mobilna stanica
mogla razlikovati signale. Mobilna stanica obrađuje signale u
tzv. rašljastom prijamniku (Rake Receiver). U uzlaznoj vezi
odvija se sličan proces, raspršeni signali se primaju u oba
sektora, a nakon dekodiranja se šalju istom rašljastom
prijamniku. Pri mekšem prekapčanju aktivna je samo jedna
zatvorena petlja kontrole snage.
Meko
prekapčanje (soft
handover) nužno je kada se mobilna stanica
nalazi u području koje pokriva više ćelija (maksimalno tri)
različitih baznih stanica. Isto kao i kod mekšeg prekapčanja,
mobilna stanica komunicira s baznom stanicom putem dva
odvojena kanala. U silaznoj vezi gotovo da nema razlike između
mekšeg i mekog prekapčanja, signali se kombiniraju u rašljastom
prijamniku. U uzlaznoj vezi postoje značajnije razlike, jer
obje bazne stanice primaju raspršene signale koje upućuje
mobilna stanica. Primljeni podaci se upućuju u RNC gdje se
provodi i vanjska petlja kontrole snage, tj. provjerava se
BLER čimbenik (BLock Error Rate) za svaki od primljenih
signala i odabire se onaj koji ima manji BLER čimbenik,
odnosno manju učestalost pojavljivanja pogreške. Za vrijeme
mekog prekapčanja aktivne su dvije petlje kontrole snage.
4.
UTRAN protokolni složaj
kazalo
Arhitektura
protokola radijskog sučelja i povezanost među protokolima
prikazana je na Slici 11.
Pristupna
mreža sastoji se od kontrolne i korisničke ravnine.
Kontrolna ravnina služi za slanje signalizacije, a korisnička
za slanje samih podataka. Tri sloja - L1, L2 i L3 su povezana
korištenjem logičkih, transportnih i fizičkih kanala.
Radio Resource Control (RRC) upravlja većinom signalizacije
između mobilne stanice i RNC-a. Direktno upravlja fizičkim
slojem za uspostavu poziva, prekid poziva i sl.
Radio Access Bearer (RAB) je povezni segment između mobilne
stanice i jezgrene mreže korišten za podršku kvalitete
usluge (Quality of Service - QoS) za UMTS nositelje usluga.
Svaki od RAB-ova mapiran je na jedan ili više radijskih
nositelja.
Radijski nositelji se mapiraju na Radio Link Control (RLC)
entitet. Svaki RLC entitet komunicira (UE-RNC) sa svojim
rubnim entitetom koristeći jedan ili više logičkih kanala.
Logički kanali se grupiraju po podatkovnom sadržaju, tj.
ovisno o tome nose li korisničke informacije ili L3 kontrolu
i signalizaciju. L3 signalizacija služi za slanje mjernih
izvještaja i komandi za prekapčanje.
Logički
kanali su sljedeći:
Upravljački
kanal (BCCH - Broadcast Control Channel) - za odašiljanje
sistemskih kontrolnih informacija u silaznoj vezi.
Kanal za upravljanje radio pozivima (PCCH - Paging Control
Channel) - za prijenos radio poziva (paging) u silaznoj vezi
(koristi se kad mreža ne zna točnu lokaciju mobilne
stanice).
Zajednički upravljački kanal (CCCH - Common Control Channel)
- za odašiljanje kontrolnih informacija između mreže i UE u
oba smjera (obično ga koriste one mobilne stanice koje nemaju
RRC konekciju s mrežom i mobilne stanice koje koriste zajedničke
transportne kanale kad pristupaju novoj ćeliji nakon reizbora
ćelije).
Namjenski nadzorni kanal (DCCH - Dedicated Control Channel) -
dvosmjerni kanal za odašiljanje kontrolnih informacija između
mreže i mobilne stanice (uspostavlja se kroz postupak RRC
uspostave konekcije).
Namjenski prijenosni kanal (DTCH - Dedicated Traffic Channel)
- kanal dodijeljen samo jednoj mobilnoj stanici za prijenos
korisničkih informacija (postoji u oba smjera).
Zajednički prijenosni kanal (CTCH - Common Traffic Channel) -
jednosmjerni kanal za prijenos korisničkih informacija za sve
ili specifičnu grupu mobilnih stanica.
Logički kanali mapiraju se na prijenosne kanale putem Medium
Access Control (MAC) sloja. Prijenosni se kanali grupiraju
prema vrsti korištenoga prijenosa. Takva podjela omogućuje
različit CRC, kodiranje, itd., za pojedine različite
aplikacije.
Prijenosni kanali su sljedeći:
Kanal između jednog odašiljača i dva (ili više) prijamnika
(BCH - Broadcast Channel) - koristi se za prijenos informacija
specifičnih za UTRA mrežu u silaznoj vezi
Unaprijedni pristupni kanal (Forward Access Channel - FACH) -
prenosi kontrolne informacije u silaznoj vezi mobilnim
stanicama za koje se zna da se nalaze u pojedinoj ćeliji.
Također se koristi za prijenos manje količine podataka.
Pozivni kanal (Paging Channel - (PCH) - nosi podatke važne za
proceduru radio pozivanja. Radio poziv se može poslati prema
jednoj ili više ćelija, ovisno o konfiguraciji sustava.
Kanal za nasumični pristup (RACH - Random Access Channel) -
nosi kontrolne informacije u uzlaznoj vezi kao što su, npr.,
zahtjev za uspostavu RRC konekcije, a također može prenositi
i manju količinu paketa.
Zajednički paketni kanal u uzlaznoj vezi (CPCH - Uplink
Common Packet Channel) nosi paketne korisničke podatke u
uzlaznoj vezi.
Zajednički kanal u silaznoj vezi (DSCH - Downlink Shared
Channel) - nosi korisničke podatke i/ili kontrolne
informacije pojedinim korisnicima i može se dijeliti u
vremenu između nekoliko korisnika.
CPCH i DSCH su opcijski kanali.
Na kraju, prijenosni kanali se mapiraju na fizičke kanale.
Oni se razlikuju po RF frekvenciji, ortogonalnim i pseudoslučajnim
kodovima i modulaciji, tj., ti kanali služe za stvarni
prijenos podatkovnih bitova.
Fizički
sloj odgovoran je za:
- Unaprijedno
ispravljanje pogreške (FEC - Forward Error Correction)
kodiranje/dekodiranje transportnih kanala
- Detekciju
greške na transportnom kanalu i indikaciju te greške
prema višim slojevima
- Usklađivanje
brzine protoka podataka (Rate Matching) kodiranih
transportnih kanala na fizičke kanale
- Kombiniranje
fizičkih kanala
- Unutarnju
petlju kontrole snage
- Modulaciju/demodulaciju
i raspršenje/sužavanje fizičkih kanala
- Makro
diverziti distribuciju/kombiniranje
- Funkcije
vezane uz traženje pogodne ćelije
- Sinkronizaciju
(po čipu, bitu i okviru)
- Podršku
za meko prekapčanje
- Mjerenja
radijskih značajki, kao što su učestalost pogrešnih
okvira (Frame Error Ratio - FER), odnos signala i
interferencije (SIR), interferencijsku snagu i indikaciju
istih višim slojevima.
Slika
12. prikazuje mapiranje transportnog sloja na fizički sloj.
CPICH
kanal je karakteriziran fiksnim kanalizacijskim kodom (sve
nule, SF=256) tako da u osnovi nakon pseudoslučajnoga
kodiranja, prenosi PN kod. Postoji tzv. primarni CPICH kanal,
koji se odašilje u cijeloj ćeliji, te sekundarni CPICH kanal
koji se koristi ako u sustavu postoje adaptivne antene.
SCH kanal se koristi u proceduri traženja ćelije. Sastoji se
od dva podkanala koja se odašilju istodobno, primarnog
(P-SCH) i sekundarnog (S-SCH). P-SCH kanal je isti za cijeli
svijet i služi za prepoznavanje da se radi o WCDMA sustavu te
za sinkronizaciju mobilne stanice na vremenski odsječak.
S-SCH kanal omogućuje mobilnoj stanici da pronađe grupu
kodova unutar koje se nalazi PN kod ćelije na koju se korisnička
oprema spaja te za sinkronizaciju mobilne stanice na vremenski
okvir.
AICH je fizički kanal putem kojega bazna stanica dojavljuje
mobilnoj stanici koja joj pristupa da je komunikacija
uspostavljena. Odgovarajući kanal u uzlaznoj vezi jest PRACH.
Mobilna stanica šalje tzv. preambule, tj., podiže snagu
odaslanog signala sve dok na AICH kanalu ne dobije potvrdu da
je uspostavljen kontakt s baznom stanicom.
PICH je fizički kanal koji nosi indikatore radio poziva
(Paging Indicators). Naime, mobilna stanica ne sluša PCH
kanal cijelo vrijeme, nego samo kad od PICH kanala dobije
obavijest da je za nju stigao poziv. Pomoću indikatora radio
poziva mobilna stanica, koja je svrstana u jednu od grupa,
obavještava se u kom trenutku treba pogledati je li za nju
stigao poziv.
Skup kanala u silaznoj vezi potrebnih za CPCH pristupnu
proceduru čine: CSICH, AP-AICH i CD/CA-ICH.
5.
Struktura fizičkoga sloja radijskog sučelja
kazalo
Struktura
DPCH-a prikazana je na Slici 13. Svaki dvobitni par
predstavlja I/Q par QPSK modulacije (simbol). Struktura se
sastoji od niza radijskih okvira, gdje jedan okvir traje 10 ms
i sastoji se od 38400 čipova. Svaki okvir sastoji se od 15
odsječaka, gdje svaki odsječak traje 0.667 ms i sastoji se
od 2560 čipova. Strukture se u uzlaznoj i silaznoj vezi
razlikuju. DPCH u uzlaznoj vezi čine dvije grane, DPDCH
(Dedicated Physical Data Channel) koji se prenosi na I osi, te
DPCCH (Dedicated Physical Common CHannel) koji se prenosi na Q
osi. DPDCH prenosi isključivo podatke, dok se na DPCCH kanalu
vremenski multipleksiraju tzv. pilotski bitovi (koji se
koriste za procjenu kapaciteta kanala i koherentnu detekciju),
komande za brzu kontrolu snage, tzv. TPC (Transmit Power
Control) bitovi, FBI (Feedback Information) bitovi kojim se
postiže odašiljačka raznolikost (transmit diversity) te
opcijski TFCI (Transport Format Combination Indicator) bitovi.
Naime, svaki transportni kanal prati indikator prijenosnog
formata (TFI - Transport Format Indicator) u svakom vremenskom
trenutku kada se očekuju podaci za određeni prijenosni kanal
od strane viših slojeva. Fizički sloj kombinira TFI
informacije od različitih transportnih kanala u indikator
kombinacija prijenosnih formata (TFCI). TFCI se prenosi kako
bi informirao prijemnik koji su prijenosni kanali aktivni za
trenutačni okvir. TFCI se u prijamniku na odgovarajući način
dekodira i dobiveni TFI se daje višim slojevima za svaki
prijenosni kanal koji je aktivan u vezi. Ne odašilje se niti
jedan DPDCH kanal ili se odašilje jedan ili više DPDCH
kanala na svakom radio linku, ali samo jedan DPCCH kanal.
U
silaznoj vezi, DPCH se sastoji od vremenski multipleksiranih
DPDCH i DPCCH kanala, koji su naknadno kompleksno pseudoslučajno
kodirani. Same korisničke informacije (podaci) vremenski su
multipleksirane s pilotskim bitovima, TPC komandama te
opcijskim TFCI bitovima. Ukoliko se ne koriste TFCI bitovi,
odašilje se DTX.
6. Ericssonov UMTS sustav
kazalo
6.1
Telekomunikacijska platforma za paketno povezivanje (CPP
platforma)
Modul
za upravljanje baznim stanicama (RNC - Radio Node Controller,
RXI - koncentrator prometa), radio bazna stanica i medijski
pristupnik zasnivaju se na novoj telekomunikacijskoj platformi
za paketno povezivanje (CPP - Connectivity Packet Platform).
Platforma je izuzetno pogodna za mrežnu opremu s
komutacijskim zahtjevima do 16 Gbit/s i brzinom protoka za sučelja
do 155 Mbit/s.
Jedna od važnih značajki CPP-a je podrška za AAL2
komutaciju. AAL2 komutacija se sastoji od
multipleksiranja/demultipleksiranja AAL2 veza, što rezultira
u znatnoj uštedi potrebne širine pojasa i agregaciji
transmisijskih veza.
Funkcionalnosti
ATM komutacije i IP usmjeravanja koje su sadržane u svim
navedenim čvorovima, omogućuju veliku fleksibilnost prilikom
definiranja topologije mreže. Sustav upravljanja koristi IP
usmjeravanje kako bi stvorio intranet za rad i održavanje
(O&M Intranet), omogućivši dostupnost svim čvorovima s
bilo koje radio bazne stanice ili modula za upravljanje baznim
stanicama. Posebno upravljanje transportnim vezama nije
potrebno s obzirom da IP koristi iste fizičke veze kao i
korisnički podaci.
Korištenje
zajedničke platforme omogućuje i uštede prilikom obuke
osoblja, održavanja i nabave rezervnih dijelova.
Platforma koristi višeprocesorski kontrolni sustav. Sustav višestrukog
procesora koristi operativni sustav u realnom vremenu s
dodatnom robustnošću primjerenoj telekomunikacijskoj opremi.
Distribuirano procesiranje u skupinama (clusters) svojevrsna
je zaštita od hardverskih grešaka.
Unutrašnji transportni sustav koristi podstalke koji su
sposobni za 16 Gbit/s komutaciju i pogodan je za asinkroni način
prijenosa (ATM - Asynchronous Transfer Mode), sinkroni način
prijenosa (STM - Synchronous Transfer Mode) i mrežna rješenja
utemeljena na Internet protokolu. Platforma podržava
hardverski ubrzanu komutaciju za ATM, AAL2 i IP (verzije 4 i
6).
CPP modularnost olakšava stvaranje čvorova i produkata različitih
konfiguracija, funkcionalnosti, kapaciteta, pouzdanosti i
razine izvedbe, od kojih je svaki optimiziran za svoju
funkciju u mreži.
6.2
Jezgrena mreža
kazalo
U
Ericssonovoj implementaciji za realizaciju čvorova jezgrene
mreže iskorišteno je nekoliko hardverskih platformi.
Poslužitelj komutacijskoga čvora pokretne mreže (MSC Server
- Mobile Switching Centre Server) je zasnovan na dobro
provjerenoj Ericssonovoj AXE platformi te iskorištava sve
njene prednosti (visoka pouzdanost i dostupnost, skalabilnost,
veliki procesorski kapacitet te malo zauzeće prostora). U
prvoj reviziji Ericssonovog WCDMA sustava, poslužitelj
komutacijskoga čvora pokretne mreže je zasnovan na APZ 212
30 i APZ 212 33 centralnim procesorima. Daljnjom evolucijom
AXE platforme predviđa se i uvođenje novih procesora (APZ
212 40 i APZ 212 43).
Medijski pristupnik zasnovan je na Ericssonovoj CPP platformi,
koja je iskorištena i kao platforma za druge čvorove
Ericssonovog WCDMA rješenja (RNC i RBS čvorovi). Korištenje
zajedničke platforme bitno doprinosi smanjenju ukupnih troškova
poslovanja u jednoj UMTS/WCDMA mreži.
SGSN čvor zasnovan je na Ericssonovoj bežičnoj paketnoj
platformi (WPP - Wireless Packet Platform), posebno
optimiziranoj za usluge bazirane na paketnom prijenosu
podataka.
GGSN čvor je zasnovan na J20 platformi koja je rezultat
zajedničkog razvoja kompanija Juniper i Ericsson te u sebi
ujedinjuje skalabilnost i visok kapacitet sa zahtjevima koji
su tipični za telekom bazirane aplikacije (visoka pouzdanost
i dostupnost).
HLR, AuC i FNR čvor zasnovani su također na AXE platformi.
6.3
Modul za upravljanje baznim stanicama RNC 3810
kazalo
Ericssonov
modul za upravljanje baznim stanicama RNC 3810 optimiziran je
za skalabilnost i jednostavna proširenja, čak i za vrijeme
dok je u upotrebi. Postoji više konfiguracija, ovisno o
potrebnom kapacitetu, prometu i broju baznih stanica koje se
mogu priključiti na pojedinu konfiguraciju.
Osnovne
komponente od kojih se sastoji RNC su glavni podstalak
(subrack) i podstalak za proširenje. Najmanja konfiguracija
sadrži samo glavni podstalak. Moguće je dodati 8 podstalaka
za proširenje, za maksimalnu konfiguraciju na koju se može
spojiti do 750 baznih stanica. Podstalci se smještaju u
jedan, dva ili tri kabineta. Najveća konfiguracija zauzima
površinu manju od 0,75 m2 (Slika
15.).
Logička
i fizička odvojenost transportnog i transmisijskog sučelja
od korisničke ravnine olakšava spajanje RNC-a na bilo koju
jezgrenu mrežu i bilo koju konfiguraciju pristupne mreže.
RNC se može opremiti transmisijskim sučeljem za asinkroni način
prijenosa, digitalnu sinkronu optičku mrežu (SDH -
Synchronous Digital Hierarchy) i digitalnu mrežu približne
sinkronizacije (PDH - Plesiuochronous Digital Hierarchy) na
kanaliziranim odnosno nekanaliziranim STM -1 i E1. Na sličan
način, lako se uvodi i transmisija višeg stupnja te spajanje
na IP mrežu kad to tržište zatraži.
Glavna
zadaća RNC-a u UTRAN-u je sljedeća:
- Upravljanje
radio pristupnim nositeljima za prijenos korisničkih
podataka
- Upravljanje
i optimizacija resursima radio mreže
- Kontrola
mobilnosti
- Održavanje
radio veza.
Najznačajnije
karakteristike RNC-a 3810 (Slika
16.) su:
- Djelotvornost
RNC podržava nekoliko različitih tipova ATM sučelja. Može
djelovati kao koncentrator prometa i kao ATM komutator, a
također podržava i konekcije od točke do točke
(point-to-point). RNC 3810 minimizira interferenciju u
radijskom sučelju korištenjem naprednih algoritama za
kontrolu snage, pristup, zagušenje i kontrolu kvalitete.
- Visoka
pouzdanost i raspoloživost
RNC 3810 odlikuje redundancija za cijeli hardver.
Hardverske komponente se mogu zamijeniti ili dodati, a
nadogradnja softvera se izvršava bez gašenja samoga
sustava.
- Fleksibilnost
RNC 3810 posjeduje modularnu arhitekturu. RNC 3810 je
dizajniran za lagano uvođenje nove tehnologije kao što
je IP, novi paketi proizvoda, ili novi hardver, te nove
radijske i transmisijske funkcionalnosti.
- Brza
instalacija
RNC 3810 se isporučuje unaprijed testiran i
konfiguriran.
- Male
dimenzije
RNC 3810 zauzima veoma malo prostora, a komponentama
se pristupa samo sprijeda, što umnogome olakšava
instalaciju i smanjuje potreban instalacijski prostor.
RNC
3810 napravljen je u potpunosti od proizvoda baziranih na
CPP-u, npr. za proračune, transmisijska sučelja i ATM
komutiranu jezgru. CPP također omogućava operativni sustav u
realnom vremenu koji obuhvaća podršku za višeprocesorsku
hijerarhiju i rješenja za upravljanje redundantnim
dijelovima.
6.4
RBS 3000 serija
Ericssonov
portfolio baznih stanica ispunjava sve zahtjeve za kapacitetom
i pokrivanjem, omogućujući operatorima optimizaciju
investicija u radio resurse i izvedbu. Ericsson osigurava podršku
za bilo koje rješenje, na bilo kojoj lokaciji za različite
vrste strategija izgradnje sustava (Slika
17.). Ericssonova
rješenja, dakle uključuju sljedeće:
- Podršku
za optimalnu kombinaciju pokrivanja i/ili broja stanovnika
- Podršku
rješenja za različite potrebe za kapacitetom u gradskim,
prigradskim i ruralnim područjima, koja se isporučuju u
skalabilnim i fleksibilnim konfiguracijama
- Podršku
za posebno zahtjevne lokacije i okoliše, koja osigurava
cjelovito pokrivanje područja (fill-in coverage), ili
lokacije koje zahtijevaju vrlo male kabinete
- Podršku
efektivnih rješenja za rupe u pokrivanju i unutarnja rješenja.
RBS
3202
RBS 3202 je bazna stanica koja se smješta u zatvoreni prostor
(Indoor), a namijenjena je za lokacije na kojima je potreban
veliki kapacitet i veliko pokrivanje, s mogućnošću proširenog
makro pokrivanja. Kapacitet se proširuje inkrementalno,
dodavanjem novih sektora, frekvencijskih nosilaca i kanalnih
elemenata.
RBS3202 daje makro pokrivanje s jednim, dva ili tri sektora,
ima opciju integriranog transportnog Hub-a i nudi mogućnosti
višestrukoga prijenosa.
RBS
3101
RBS 3101 je kabinet za vanjsko postavljanje, otporan na
vremenske nepogodnosti. Posjeduje veliki kapacitet i veliko
pokrivanje s mogućnošću proširenog makro pokrivanja.
Kapacitet se proširuje inkrementalno dodavanjem novih
sektora, frekvencijskih nosilaca i kanalnih elemenata.
RBS 3101 posjeduje integrirano napajanje s opcijskim
baterijama, prostorom za smještaj transmisijske opreme i
klimatski paket za osiguranje unutarnje klime za sve
instalirane komponente.
RBS3101 osigurava makro pokrivanje s jednim, dva ili tri
sektora, ima opciju integriranog transportnog centra i nudi
mogućnosti višestrukoga prijenosa.
Hlađenje je kod RBS3101 riješeno tako da vanjski zrak ne
ulazi u baznu stanicu (enclosed forced convention), što je
održava čistom od prašine, a također znači i manje održavanja
jer nema potrebe za mijenjanjem filtera.
RBS
3203/3103/Kompakt makro
Kompakt makro bazne stanice RBS3203/3103 odlikuju se malim
dimenzijama. Ekonomične su i dizajnirane za brzu integraciju
te osiguravaju makro pokrivanje uz srednje i manje kapacitivne
resurse. Kapacitet se također može i proširiti.
RBS3203/3103 daju makro pokrivanje s jednim, dva ili tri
sektora, imaju opciju integriranog transportnog centra i nude
mogućnosti višestrukoga prijenosa.
RBS
3303
RBS 3303 je mikro bazna stanica minimalnog volumena koja se
instalira na zid ili stup. Posjeduje minimalnu potrošnju
snage i jednostavno se instalira. Osigurava mikro pokrivanje
pomoću jednog sektora ili omni ćelije, što je izuzetno
pogodno za unutrašnja rješenja, te hijerarhijsku ćelijsku
strukturu (HCS - Hierarchical Cell Structures).
RBS
3104
RBS 3104 je super kompaktna bazna stanica malog volumena i
male tlocrtne dimenzije. Ima srednju potrošnju snage i
jednostavno se instalira. Osigurava srednje pokrivanje s
jednim sektorom ili omni lokacijom, što je pogodno za unutrašnje
pokrivanje (distribuirani antenski sustavi, DAS) i optimalno
za HCS.
RBS
3402/3501 main-remote koncept
Koncept main-remote izdvaja tradicionalni izgled RBS kabineta
u dva odvojena hardverska entiteta. Radijski dio za svaki
sektor posebno, smješten je u udaljenu radijsku jedinicu (RRU
- Remote Radio Unit) koji se smješta u blizinu antene.
Ostatak bazne stanice (kontrolni dio, osnovni pojas,
komutacija i dijelovi za Iub sučelje) sadržani su u glavnoj
komponenti (Main Unit). Dijelovi su spojeni optičkim kabelom,
pa nema potrebe za debelim dovodnim kabelima (feeders) i za
upravljačkim sklopom antenskoga sustava (ASC - Antenna System
Controllerom).
RBS
3402 namijenjena je makro pokrivanju s jednim, dva ili tri
sektora (jedna glavna komponenta i 1, 2 ili 3 RRU-a). S
obzirom da su udaljene radijske jedinice smještene blizu
antene, nema gubitaka u dovodnim kabelima. Gubici u dovodnom
kabelu više nisu ograničenje prilikom odluke gdje smjestiti
antenu, pa se operator može usredotočiti na optimizaciju
radio performansi.
Zbog
nepostojećih gubitaka u dovodnom kabelu izlazna snaga iz
bazne stanice RBS3402 može se smanjiti u odnosu na
tradicionalnu makro radio baznu stanicu uz zadržavanje makro
pokrivanja. Zbog toga je hardver bazne stanice manji, lakši i
tiši s manjom potrošnjom i smanjenom potrebom za hlađenjem.
RBS3402 tako nudi nove mogućnosti za zahtjevne lokacije s
prostornim ograničenjem, pristup lokaciji, napajanje i hlađenje.
6.5
UMTS mobilne stanice
kazalo
Najveća
zapreka masovnoj izgradnji UMTS mreža u Europi, ograničena
je količina komercijalno dostupnih terminala. UMTS terminali
u značajnijim će količinama postati dostupni na tržištu
tek u prvom dijelu 2004. godine.
Globalni
operator Hutchinson, popularnije nazvan 3, potpisao je,
primjerice, ekskluzivni ugovor s dobavljačima mobilnih
stanica NEC i Motorola koji trenutačno jedini mogu ponuditi
listu WCDMA mobilnih uređaja. Tu su prije svega modeli NEC
e606 i e808, te Motorola A920 i Motorola A830 (zamjenjuje se
novim telefonom A835/Siemens U15). Svi osim zadnjeg terminala
podržavaju video telefoniju i prijenos podataka brzinama do
384 kbit/s.
Zahtjevi na nove telefone su prilično veliki, kao što je,
npr., dovoljno velik ekran u boji, pregledni izbornici,
kvalitetna kamera, ili dvije, od čega jedna služi za
fotografiranje i snimanje kratkih filmova, a druga za video
poziv, te vrlo važna stavka - dug život baterije. Upravo ova
zadnja značajka predstavlja najveći izazov proizvođačima
telefona i jedan je od najvažnijih razloga zbog kojih još
uvijek nema masovne ponude UMTS telefona na tržištu.
Zaključak
Uz
uvođenje 3G sustava operatorima se otvara prilika za ponudu
novih usluga krajnjim korisnicima. Tehnologija na kojoj se
temelje 3G sustavi razvija se iz dana u dan, što pokazuje i
nedavni komercijalni start novih mreža u Europi i svijetu.
Značajniji porast broja pretplatnika se očekuje uz ponudu još
boljih i zanimljivijih usluga koje se osnivaju na paketnom
prijenosu podataka te novih kvalitetnih terminala koji će
omogućiti krajnjem korisniku da osim govora, koriste i mogućnosti
video telefonije, surfanja Internetom, itd., uz brzine puno veće
nego u dosadašnjim mobilnim sustavima.
Daljnji razvoj mobilnih sustava kretat će se prema
multimedijalnim komunikacijama utemeljenim na Internet
protokolu i još većim brzinama prijenosa podataka, na
zadovoljstvo svih sudionika u svijetu mobilnih
telekomunikacija.
Literatura
[1]
Jaana Laiho, Achim Wacker, Tomaš Novosad: Radio Network
Planning and Optimisation for UMTS
[2] Harri Holma, Antti Toskala: WCDMA for UMTS
[3] 3GPP Specifications
[4] Ericssonovi interni materijali
[5] Lars-Örjan Kling, Ĺke Lindholm, Lars Marklund and Gunnar
B. Nilsson: CPP-Cello packet platform, Ericcson Review, 2002
[6] Bengt Gestner and Bengt Persson: RNC3810-Ericsson's first
WCDMA radio network controller, Ericcson Review, 2002
kazalo
|
|
B. Drilo:
Vertikalno
i horizontalno ustrojene mreže
