Sustav pozicioniranja mobilnih terminala

vrh stranice

Pojavom sve većega broja usluga u mobilnoj telefoniji i povećanjem brzine komunikacije (GPRS – General Packet Radio Services) te kroz pripreme za mreže treće generacije ukazala se potreba za mogućnošću pozicioniranja mobilnog terminala, kako bi se korisniku mogle isporučiti informacije zavisne o njegovoj trenutačnoj lokaciji (Location Based Services). Američka Komisija za državne komunikacije (FCC - Federal Communications Commision) postavila je zahtjev za mogućnost određivanja lokacija svih hitnih poziva upućenih s mobilnih telefona (emergency calls, 911), s definiranom točnosti. Jedan od generatora zahtjeva za novim tipom usluga bili su mobilni operatori koji uvođenjem pozicioniranja mobilnih terminala dobivaju mogućnost aktiviranja novih usluga kojima privlače korisnike. Ericssonov odgovor na ove zahtjeve je sustav pozicioniranja mobilnih terminala (MPS - Mobile Positioning System).

vrh stranice

Prema nekim istraživanjima, usluge zasnovane na mogućnosti pozicioniranja mobilnih terminala (korisnika) bit će, uz uslugu multimedijskih poruka (MMS - Multimedia Messaging sustav) jedan od najvećih izvora prihoda mobilnih operatora. Broj mogućih novih usluga u kojima bi pozicija korisnika igrala ključnu ulogu je velik. Primjerice, sustav za pozicioniranje primjenjivat će se u praćenju transporta, kod navigacije, pa čak i za zabavu u različitim igrama kao što je ”Bomber”. Dodatna korist usluga zasnovanih na pozicioniranju mobilnih terminala jest povećanje prometa putem bežičnog aplikacijskog protokola (WAP - Wireless Application Protocol) i usluga kratkih poruka (SMS - Short Message Service), što opet generira veću zaradu operatorima i ponuđačima usluga. Naravno, poštuje se i privatnost korisnika, koji može omogućiti ili zabraniti pozicioniranje njegove mobilne stanice.
Određivanje lokacije mobilnoga terminala zapravo se svodi na mjerenje snage signala i procjenu lokacije izračunate iz toga signala. Važno je napomenuti da su koncepcija i sučelja u sustavu pozicioniranja mobilnih terminala (MPS - Mobile Positioning System) sukladni standardima u GSM mreži koje je definirao Europski institut za telekomunikacije (ETSI – European Telecommunications Standard Institute), što također osigurava i olakšava buduće nadogradnje MPS sustava.

2. Sustavi pozicioniranja mobilnih terminala

vrh stranice

Općeniti prikaz sustava za pozicioniranje može se vidjeti na slici 1.
Razabire se osnovna GSM arhitektura s desne strane, centar za pozicioniranje mobilnih terminala (MPC - Mobile Postitioning Center) u sredini, koji je ključna komponenta sustava, i aplikacije za pozicioniranje mobilnoga terminala s lijeve strane.
Postoji nekoliko metoda pozicioniranja:
- mrežno-bazirano pozicioniranje;
- pozicioniranje uz pomoć mobilnoga terminala;
- hibridna rješenja;
- buduće tehnologije.

Mrežno-bazirano pozicioniranje

Za mrežno-bazirano određivanje lokacije mobilnoga terminala mogu se koristiti četiri metode:
• Identifikacija ćelije (Cell sector IDentification - Cell-ID)
Cell-ID metoda pozicioniranja se koristi na osnovi postojećih mogućnosti pozicioniranja ugrađenih u današnje mobilne mreže. Točnost ovisi o gustoći baznih stanica i stupnju pokrivenosti, što neće biti dovoljno za ispunjenje zahtjeva koje je postavila američka FCC organizacija. Područje koje pokrivaju postojeće bazne stanice razlikuje se ovisno o geografskim čimbenicima i nastanjenosti područja (gradsko područje, ruralno područje). Jedina prednost ove metode određivanja pozicije mobilnoga terminala jest što se može uvesti odmah, jer ne zahtijeva nikakve izmjene te je moguća uz postojeće uređaje.
• Razlika u vremenu dolaska signala (Time Difference Of Arrival - TDOA)
TDOA metoda pozicioniranja koristi razliku u vremenu prijema signala na nekoliko susjednih baznih stanica. Usporedbom vremena prijema signala s mobilnoga terminala, njegova lokacija se može odrediti triangulacijom. Ovaj način određivanja lokacije mobilnoga terminala također je moguć već sada uz postojeće uređaje, ali zahtijeva da bar tri bazne stanice (BTS - Base Tranceiver Station) prime signal, kako bi bilo moguće izračunati poziciju.
• Kut dolaznog signala (Angle Of Arrival - AOA)
AOA metodom pozicioniranja određuje se pozicija mobilne stanice prema kutu pod kojim je signal stigao na dvije različite bazne stanice. Takav način određivanja lokacije mobilnoga terminala ne osigurava zadovoljavajuću točnost.
• RF “otisak” (RF fingerprinting)
Mobilni terminal moguće je locirati pomoću radiovalova koji se odbijaju od okoline u kojoj se ona trenutačno nalazi. Valovi se odbijaju i tako stvaraju specifični ”otisak” terena, koji ovisi o lokaciji. Usporedbom takvog ”otiska” s onim spremljenim u bazi podataka, može se odrediti približna lokacija. Ovaj način zahtijeva instalaciju poslužitelja na svakoj baznoj stanici u operatorovoj mreži, no izmjene mobilnih terminala nisu potrebne.

Pozicioniranje uz pomoć mobilnog terminala

Pozicioniranje uz pomoć mobilnog terminala moguće je uz korištenje A-GPS tehnologije (Assisted Global Positioning System). Pri tom se koristi mreža GPS satelita kako bi se odredila pozicija mobilne stanice. Na središnjem poslužitelju se bilježe trenutačne pozicije svih GPS satelita. Mobilni terminal tako može potrošiti manje vremena tražeći GPS signal, a kada ga nađe, šalje ga središnjem poslužitelju koji izračunava geografske koordinate. Na ovaj način štedi se energija baterije i smanjuje se vrijeme potrebno za određivanje lokacije. Ovaj način pozicioniranja također iziskuje određenu hardversku nadogradnju mobilnih terminala, kao i uvođenje novih čvorova u mrežu operatora.

Hibridna rješenja

Tzv. E-OTD (Enhanced Observed Time Difference) metoda pozicioniranja mobilnih terminala radi na suprotan način od TDOA metode. Bazne stanice šalju signal prema mobilnom terminalu, mjere vrijeme vraćenoga signala i na osnovi njega određujemo lokaciju. Ovo rješenje zahtijeva određenu nadogradnju mobilnih terminala i primjenjivo je samo u GSM mreži.
Od svih gore navedenih, standardom su predložena tri osnovna načina pozicioniranja:
- CGI+TA (Cell Global ID + Timing Advance)
- E-OTD (Enhanced Observed Time Difference)
- A-GPS (Assisted GPS).

Temeljem povratnih informacija od korisnika, formirana su tri zahtjeva koje mora zadovoljiti uspješan sustav za pozicioniranje. To su:
- jednostavnost korištenja
- preciznost lociranja
- važnost i korisnost podataka.

vrh stranice

Sustav pozicioniranja mobilnih terminala je Ericssonovo rješenje za sustav koji određuje lokaciju mobilnoga terminala. Sustav čine čvorovi GMPC (Gateway Mobile Positioning Center) i SMPC (Serving Mobile Positioning Center), koji se uvode u operatorovu mobilnu mrežu, te softverska nadogradnja: komutacija za mobilnu mrežu (MSC - Mobile Switching Center), baza podataka gostujućih korisnika (MSC/VLR - Visitor Location Register), bazna komutacija (BSC - Base Station Controller) i baza podataka korisnika (HLR - Home Location Register).

Arhitektura je zasnovana na spajanju SMPC-a s BSC-om, implementiranom prema SMG#31bis specifikaciji (slika 2).
Informacije o identitetu ćelije i vremenskom pomaku (timimg advance - CGI+TA) dolaze od mobilnog terminala na SMPC, koji izračunava koordinate, tj. lokaciju. Te koordinate tada mogu koristiti ostale aplikacije (LCS klijenti - Location Service Clients) kojima je ta informacija potrebna. To mogu biti aplikacije kod operatora, ili pružatelja usluga na Internetu.
Namjena GMPC-a jest veza između PLMN mobilne mreže (Public Land Mobile Network) i SMPC, generiranje podataka za tarifiranje i autorizacija pristupa SMPC-u (tj. podacima o lokaciji korisnika). Naime, GMPC kao sučelje između PLMN i SMPC može onemogućiti određenim LCS klijentima pristup do podataka o lokaciji korisnika, ako to korisnik želi.
Izuzetak su tzv. centri za hitne pozive (Emergency Centers) koji mogu locirati sve korisnike.
LCS klijent sadrži aplikacije koje koriste podatke o lokaciji. LCS klijent je dio ukupnog MPS rješenja. On komunicira s GMPC-om putem predviđenog softverskog sučelja (API). Postoje dvije vrste LCS klijenata:
- Vanjske aplikacije (3rd party) koje komuniciraju s GMPC-om putem MPP protokola (XML preko HTTP). Takva filozofija pristupa omogućuje pristup GMPC-u ne samo iz lokalne mreže operatora, nego i s Interneta. Razlog tomu je sve jednostavniji razvoj novih aplikacija.
- Unutarnje aplikacije, npr. pozivi u nuždi koje poslužuje PSAP (Public Service Answering Point). Te aplikacije komuniciraju s MPC-om koristeći SS7-bazirani protokol (SS7 – Signalling System No.7).
Karakteristika ovakve arhitekture jest nezavisnost LCS klijenata-aplikacija koje koriste informacije o koordinatama mobilne stanice i same procedure pozicioniranja. MPS koristi otvoreni API (Application Programming Interface) kojim omogućuje pristup širokoj paleti aplikacija, a u svrhu jednostavnijeg razvoja dostupno je i razvojno okruženje (SDK - Service De-velopment Kit) na Ericssonovom Mobility World web poslužitelju (http://www.ericsson.com/mobilityworld/).

Razvojno okruženje (SDK) omogućava:

- implementaciju MPS funkcionalnosti u aplikacije;
- testiranje implementacije pomoću softverske emulacije MPS-a;
- demonstraciju MPS-a korištenjem simuliranih podataka o poziciji.
SDK čine Java class biblioteke, MPC protokol emulator (softverski emuliran MPS sustav) i MPC MAP alat za formiranje simulacijskih podataka o lokaciji.
SMPC može istovremeno posluživati nekoliko zahtjeva za pozicioniranje.

Jedno od najosjetljivijih pitanja u određivanju pozicije jest privatnost korisnika. Kako bi se spriječilo ilegalno korištenje usluga lociranja korisnika, potrebno je ispuniti nekoliko preduvjeta prije nego što se može doći do podatka o trenutačnoj lokaciji. Svaki korisnik ima popis LCS klijenata koji ga smiju locirati (taj podatak čuva se u HLR ili VLR).
GMPC i SMPC nalaze se na dva odvojena poslužitelja, što doprinosi skalabilnosti arhitekture cijeloga rješenja.
Kako bi se mobilni terminali mogli pozicionirati nije potrebna nikakva nadogradnja u njima – moguće je odrediti lokaciju postojećih terminala, što operatorima omogućava stopostotnu pokrivenost uslugom odmah na početku.

3.1. Općeniti scenarij lociranja mobilnoga terminala

vrh stranice

Postoje tri načina iniciranja zahtjeva za određivanje lokacije korisnika:
-“pokrenut s terminala” (Mobile-Originated Location Request – MO-LR);
-“završen na terminalu” (Mobile-Terminated Location Request – MT-LR);
-“iniciran iz mreže” (Network-Induced Location Request - NI-LR) koji se koristi samo u SAD.
Zahtjev “pokrenut s terminala” (MO-LR) polazi iz terminala. Terminal zahtijeva poziciju od mreže, mreža određuje kolika je potrebna preciznost i ovisno o tome koristi CGI+TA ili A-GPS metodu pozicioniranja (A-GPS zahtijeva nadogradnju u terminalu). Podatak o lokaciji tada se vraća na mobilni terminal putem SMS poruke, i/ili LCS klijent - ako korisnik tako zahtijeva. Na slici 3 prikazan je tijek signalizacije pri korištenju MO-LR načina.
Zahtjev “završen na terminalu” (MT-LR) pokreće LCS kli-jent, upućivanjem HTTP zahtjeva prema GMPC-u (slika 4). Ovisno o potrebnoj preciznosti, mreža odabire CGI+TA ili A-GPS i vraća LCS-klijentu podatak o lokaciji mobilnoga terminala u kojemu se nalazi identitet mobilne stanice (MSID - Mobile station ID), geografska lokacija i vrijeme.
Zahtjev “iniciran iz mreže” (NI-LR) pokreće mreža, ako ustanovi da je mobilni terminal uputio poziv u nuždi (zahtjev američke FCC organizacije). Ovaj način koristi se zasad samo u SAD.

LCS klijent može definirati kvalitetu usluga (QoS). Taj zahtjev ogleda se u:
- vremenu odziva, koje može biti “0” - minimalno kašnjenje, ili “1” - dopušteno određeno kašnjenje;
- horizontalnoj preciznosti - različite metode pozicioniranja imaju različitu točnost i vrijeme odziva.
SMPC odabire metodu pozicioniranja prema ovim parametrima koje mu šalje GMPC.

3.2. Tipična procedura lociranja mobilnoga terminala

vrh stranice

1. Aplikacija koja se spaja na GMPC mora biti definirana u samom GMPC-u kao LCS klijent (Location Service Client). Mobilni operator definira koji se LCS klijenti mogu spojiti na GMPC. LCS-klijent (aplikacija) se predstavlja svojom identifikacijskom oznakom (client ID) i zaporkom (password).

2. GMPC provjerava pripada li aplikacija (LCS klijent) u centar za hitne pozive (emergency center, u Europi 112). Ako se radi o takvom pozivu, nema daljnjih provjera i aplikaciji je dozvoljeno lociranje svih terminala. Postoje četiri stupnja autorizacije LCS klijenata: client, superclient, super, SuperPLMN.

3. Ako konkretni LCS klijent nije centar za hitne pozive, GMPC provjerava ima li taj klijent autorizaciju zatražiti informaciju o lokaciji određenoga mobilnoga terminala. Mobilni operator definira profile LCS klijenata u kojima je navedeno koje terminale neki LCS klijent može locirati.

4. Nakon svih provjera, GMPC pomoću podataka u HLR-u šalje zahtjev za lociranje onom MSC-u u kojemu se korisnikov mobilni terminal trenutačno nalazi.

5. U MSC/VLR-u se provjerava korisnički profil u kojemu je navedeno koji LCS klijenti mogu zatražiti lociranje mobilnog terminala. Ako konkretni LCS klijent nije autoriziran, zahtjev za pozicioniranje se prekida u MSC/VLR. Ovako je osigurana privatnost korisnika. Ovaj profil može zaobići samo centar za hitne pozive. U slučaju zahtjeva za pozicioniranje nekoliko terminala, provjerava se ima li bilo koji od njih aktiviranu zabranu pozicioniranja. Ako ima, odbacuje se cijeli zahtjev za pozicioniranje skupine. MSID mobilnoga terminala se ne prikazuje zbog sigurnosnih razloga – ako je, npr., taj MSID na popisu zabranjenih brojeva (barring list) operatora. Međutim, LCS klijent ima i dodatnu identifikaciju, tzv. POI bit (Privacy Override Indicator), koji se također nalazi u profilu korisnika. Ako je taj bit postavljen, on ima prioritet nad podešenjem u korisničkom profilu i lociranje je moguće.

6. Ako je mobilni terminal u stanju mirovanja (poziv nije u tijeku), MSC/VLR pokreće signalizacijski poziv prema njemu. Time podaci o CGI i TA postaju dostupni MSC-u, koji ih prosljeđuje SMPC-u. Ako je poziv u tijeku, podaci CGI i TA su već dostupni, bez paginga mobilne stanice.

7. SMPC izračunava lokaciju na osnovi CGI i TA podataka. Oni se tada vraćaju LCS klijentu preko MSC/VLR i GMPC-a. Oblik vraćenih podataka jest MSID, lokacija i podatak o vremenu.

3.3. Načini pozicioniranja i točnost

vrh stranice

Geografska pozicija mobilnoga terminala opisana je pomoću kružnoga isječka određene širine (slika 5). Informacije koje SMPC koristi za opisivanje nekog isječka su sljedeće:

- središte (lokacija BTS-a) u obliku geografskih koordinata;
- polumjer unutarnjeg kruga (ako se koristi samo CGI metoda pozicioniranja, ova vrijednost je 0);
- polumjer vanjskoga kruga (ako se koristi CGI, ovaj podatak je maksimalna veličina/domet ćelije);
- početni kut (0 za omni-ćelije);
- završni kut (360 za omni-ćelije).

Zbog prirode ove metode, tzv. vre-menski pomak (TA - Timing Advance), tj. razlika vanjskog i unutarnjeg polumjera (ili širina zone), bit će 550 m. Nije moguće dati točniji podatak, jer preciznost ovisi o nekoliko parametara: tipu ćelije (omni ili sektorska), površini kružnog isječka (mijenja se s udaljenošću od BTS-a) i disperziji (vrijednost TA može biti različita ovisno o tome postoji li optička vidljivost između mobilnog terminala i bazne stanice).
Buduća evolucija MPS-a pratit će 3GPP standardizaciju, kojom je predviđeno usvajanje nove metode pozicioniranja (A-GPS) u mrežama treće generacije. Trenutačno MPS može koristiti CGI ili CGI+TA metodu, a dolaskom novih tipova terminala (3G) na tržište, bit će moguće implementirati i GPS tehnologiju. Tako će se omogućiti točnost pozicioniranja unutar 10m.

Tablica 1 prikazuje predviđenu točnost pozicioniranja pomoću CGI i A-GPS metode (mreže treće generacije), zavisno o tipu terena na kojemu se nalazi mobilni terminal.
GMPC i SMPC čvorovi su korisničko-poslužiteljskoga tipa (client-server model). Čini ih hardverska platforma, kao i GMPC i SMPC alati s grafičkim sučeljem (GUI) koji mogu raditi na bilo kojoj Java platformi.

MPP protokol
MPP (Mobile Positioning Protocol) protokol se temelji na HTTP protokolu, a dizajniran je za prenošenje podataka o lokaciji terminala. Vertikalno je uskladiv s prethodnim verzijama i omogućuje korištenje šifriranja (enkripcije) pomoću SSL (Secure Sockets Layer) tehnologije.

Tarifiranje
GMPC generira podatke za tarifiranje nakon svakog pozicioniranja. Ti podaci spremaju se u ASN1/BER formatu (uskladiv s Ericssonovim BGw – Billing Gateway). Moguće je odrediti kada, gdje i kako će se generirati podaci.

Podaci o ćeliji
SMPC može koristiti podatke za računanje geografskih dužina i širina iz vanjskih sustava, posebno Ericssonovog OSS-a. Podatke je moguće uvesti automatski ili ručno, korištenjem SMPC alata.

Alarmi
U slučaju izvanrednih situacija, GMPC i SMPC mogu generirati alarme. Alati pružaju različite funkcije za posluživanje alarma, korištenjem CORBA tehnologije. Također je moguće definirati koji događaji će inicirati alarm.

Nova generacija MPS sustava
Kako bi se povećala iskoristivost MPS sustava, koncipirano je ATI rješenje (Any Time Interrogation) koje ne koristi SMPC, nego se funkcionalnost SMPC-a ugrađuje u GMPC, čime dobivamo jedan mrežni čvor. Također, ATI koristi MT-LR način pozicioniranja.
U normalnim okolnostima, GMPC komunicira s HLR-om kako bi saznao adresu/identitet ćelije u kojoj se nalazi mobilni terminal (cell-ID), što je potrebno za računanje lokacije. Međutim, ovim pristupom podatak o trenutačnoj ćeliji ne mora biti točan, tj. ne mora biti najnoviji. Sigurni način lociranja mobilnoga terminala je paging.
Za korištenje ove metode svi elementi mreže nužno moraju podržavati MAP 3 v3.4.0 protokol, s implementiranim parametrima koji se koriste za pozicioniranje. Ako to nije moguće, podsustavu za održavanje šalje se izvještaj o statusu. Budući da podsustav za održavanje nije tražio izvještaj o statusu, neće ga prepoznati i korisnik neće vidjeti ništa. Međutim, to je dovoljno da bi se informacija o trenutačnoj ćeliji spremila u HLR.
Pri korištenju ATI metode, informacija s parametrima za računanje lokacije šalje se iz HLR u ATI-potvrdi. Tu mogu biti sadržani geografski podaci o trenutačnoj ćeliji, ako ih VLR može odrediti iz njemu dostupnih podataka (service area ID, cell global ID, location area ID). U skladu s time koji podaci su dostupni, pozicioniranje se izvodi na tom području od razine ćelije, do razine cijelog područja usluge (service area).

4. Evolucija MPS sustava u mrežama treće generacije

vrh stranice

Na slici 6. prikazan je općeniti princip implementacije MPS sustava u mrežu treće generacije – ilustrirana je veza između LCS klijenata i poslužitelja u mreži. LCS klijenti u pristupnoj mreži komuniciraju s jezgrom mreže (core network) preko Iu sučelja. LCS klijenti za međusobnu komunikaciju koriste mogućnosti pristupne mreže.
LCS klijenti šalju zahtjeve za lociranje prema LCS poslužitelju, kojih može biti više.
Razmatra se nekoliko metoda pozicioniranja u mrežama treće generacije. To su:
- mrežni GPS (network assisted, A-GPS)
- OTDOA/IP-DL (Observed Time Difference Of Arrival based on Idle Period DownLink)
- Cell/URA ID
- RTT (Round Trip Time).
A-GPS i OTDOA/IP-DL metode zahtijevaju, uz standardnu WCDMA pristupnu mrežu i tzv. LMU-ove (Location Mea-surement Unit). To je potrebno zbog mjerenja vremena za ove dvije metode.
3GPP standardizira dvije metode pozicioniranja za UMTS mreže: Cell URA/Id i OTDOA/IP-DL.

5. Primjeri aplikacija koje koriste MPS

vrh stranice

Neki od osnovnih primjera aplikacija koje koriste MPS:
- “near you” usluge, tj. lociranje određenih najbližih ustanova ili službi kao što su restorani, muzeji, benzinske crpke, policijske postaje, taksi stajališta, itd.;
- aplikaciju koja obavještava korisnika SMS-om kada mu netko od njegovih prijatelja dođe blizu (“friend finder”);
- “Bomber”, igra u kojoj pogađamo koordinate, odnosno udaljenost svog “protivnika” pomoću SMS-a, “Treasure hunt”, igra u kojoj pogađamo gdje se nalazi blago, da bi dobili nagradu;
- lokalne informacije, primjerice, o vremenu, rasprodajama u dućanima, prometnoj gužvi;
- praćenje transporta (kombinacija s GPS sustavom, omogućuje praćenje tereta što doprinosi učinkovitosti isporuke kroz biranje najkraćega puta, zaobilaženje gužvi, osiguranje od krađe, itd.).

6. Zaključak

vrh stranice

Prema nekim očekivanjima, tržište za usluge pozicioniranja korisnikovoga mobilnoga terminala narast će višestruko u idućih nekoliko godina, te će značajno doprinijeti prihodima operatora. S druge strane, pojavit će se nove usluge, korisne u svakodnevnom životu, koje će privući nove korisnike. Ideja je omogućiti korisnicima primanje informacija koje se dinamički mijenjaju ovisno o lokaciji i time pridonose zadovoljstvu korisnika. Primjene su vrlo široke za privatne i poslovne korisnike te tvrtke s različitim područjima djelovanja. Terminali nove generacije omogućit će prikazivanje sve više (složenijih) informacija, sa slikama u boji, slikama veće rezolucije, interakcijom korisnika i drugim novim mogućnostima.

7. Popis kratica

vrh stranice

A-GPS- Assisted GPS, Assisted Global Positioning System
3GPP - 3G Partnership Project
API - Application Programming Interface
ASN1/BER - Abstract Syntax Notation One/Basic Encoding Rules, Ericssonov format za tarifikacijske podatke (billing data))
BTS - Base Transceiver Station
CGI+TA - Cell Global ID + Timing Advance
E-OTD- Enhanced Observed Time Difference
ETSI - European Telecommunications Standard Institute
GMPC- Gateway Mobile Positioning Center
HLR - Home Location Register
HTTP - HyperText Transport Protocol
MSC - Mobile Switching Center
MPP - Mobile Positioning Protocol
OTDOA-Observed Time Difference Of Arrival
PLMN - Public Land Mobile Network
RBS - Radio Base Station
RNC - Radio Network Controller
SMPC- Serving Mobile Positioning Center
SS7 - Signaling System 7
SSL - Secure Sockets Layer
VLR - Visitor Location Register

Literatura

[1] Ericssonovi interni materijali
[2] Ericsson Intranet

vrh stranice